Monat: März 2017

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Obostrano dobri i prijateljski odnosi našeg džemata sa albanskim džematom u Mannheimu traju još od samog osnutka albanskog džemata u našem gradu. To se potvrdilo i u subotu, 26. Marta, kada je u prostorijama našega mesdžida za oba džemata svoju posjetu imao hafiz Aziz ef Alili. Ovaj vrsni učač Kur’ana Časnoga kojem je priznanje dodijeljeno i u Mekki nosilac je najvišeg zvanja u kategoriji hifza – učenja Kur’ana napamet, a to je kurrah-hafiz titula koja je namijenjena onima koji dosegnu nivo učenja Kur’ana po sedam odnosno deset mutevatir poznatih načina učenja Kur’ana. Dakle, stručnjak koji uz to uči i lijepim glasom, tečno i vješto da plijeni slušaoce i izaziva duboka osjećanja kod njih čineći na ovaj osoben način privlačnost i Allahove Knjige, Njenog sadržaja i islama drugima i onima u islamu i izvan njega. Odista, iako vidno umorni, jer u mesdžidu se samo dva sata ranije završila izvještajna skupština, posve mirni i utonuli u ljepote Kur’ana uživali smo ovu nedeljnu noć. Nakon učenja Kur’ana prisutnima se i na albanskom i na bosanskom jeziku za kojeg je Hafiz rekao da je i jezik njegove kuće obratio. Naglasio je da čuvamo ljepotu balkanskog muslimana koji se znao kroz stoljeća hrabro nositi sa različitim izazovima i očuvati u vjeri, jeziku, tradiciji. Prisutnima se obratio i gosp. Sulejmani predstavnik Albanaca u Republici Hrvatskoj. On radi na predstavljanju svoga naroda, ali i Bošnjaka u Hrvatskoj i aktivno sudjeluje u vjerskom, društvenom i političkom životu. Obojica su žurili i otputovali su da ujutro budu u Zagrebu. Čekale su ih silne obaveze kao i sve nas koji smo se blizu ponoći odista sretni vratili svojim kućama.

I.A.

 

 

 

 

 

 

 

 

Subota, 25. marta za Bošnjake u BiH i izvan nje bio je radostan dan jer smo u fudbalu izvojevali značajnu pobjedu nad Gibraltarom, a i nad Albanijom smo poslije zablistali u probnoj, prijateljskoj utakmici. Eto, ovoliko za najiteresantniju sporednu stvar – fudbal. Za nas u Mannheimu subota je bila dvostruka radost. U posjeti su nam bili istinski heroji Bosne i Bošnjaka g. Ramiz Salkić, podpredsjednik u manjem BiH entitetu, Damir ef Peštalić, Glavni imam MIZ Srebrenica i Elvir ef Hodžić, Glavni imam MIZ Bratunac. Ulogu domaćina u toku njihovog boravka u Njemačkoj imao je Enever ef Pašalić – Glavni imam MIZ Stuttgart.

Nakon završene utakmice i večere skupu se kratko obratio mr. Ramiz Salkić. Atmosfera je bila opuštena i svečarska, pa je g. Salkić uglavnom govorio o tome da je sretan da nas vidi radosne, okupljene i da se družimo, ali da nikada ne zaboravimo ko smo i od kuda smo, kako su to ranije generacije znale njegovati i čuvati kod BiH građana u prvoj i drugoj generaciji.

Poslije smo prešli u Mesdžid. Obavili smo namaz i u jednoj opuštenoj atmosferi obratili su nam se gosti. G. Salkić govorio je na temu neprestane naše budnosti i nezaborava svoje Domovine – jedne i jedine, prelijepe zemlje i države Bosne i Hercegovine. Putujući širom svijeta i obraćajući se Bošnjacima uočio je da su mnogi počeli zanemarivati svoj odnos prema Domovini što se očito vidi po destinacijama na koje se odlazi odmora radi rekreacije izvan Njemačke, ali ne i u Bosni i Hercegovini! Vlada neke vrste rezigniranost, preveliki naboj kritike i prema državi i ljudima, a izgradila se i svijest da stvari ne ovise upravo o meni kao jedinki pa zaključuju kako nije tako važno izaći na izbore i glasati. A stvarnost nam pokazuje posve drugačiju sliku. Mnogo je gradova u kojima smo imali do skora vlast, a izgubili učešće u vlasti jer falilo je samo desetinu ili dvije naših neposlanih glasova. Nikada se ne zna da možda glas nekog od nas kojeg nismo dali, a bili smo ga dužni dati, mijenja čitavu strukturu u jednoj općini, i na štetu je Bošnjaka. Zato, zaključuje g. Salkić potrebno je usnule Bošnjake buditi i to neprestano. Također i Bošnjake u Domovini da učine i bolje i više za svoju rodbinu, komšije i prijatelje koji na kratko dođu jedamput godišnje u posjetu iz tuđine.

G. Salkić došao je u društvu i dvojice imama koji su se istakli svojim aktivizmom i pozitivnim gledanjem na budućnost Bošnjaka u manjem BiH entitetu. U svojim obraćanjima oba su istakli da su zajedno sa povratnicima sa početne pozicije golog preživljavanja, prešli su u fazu samostalnog, održivog rada u poljoprivredi ili zanatstvu, a danas se kreću prema stanju u kojem i sami tragaju za potrebnom radnom snagom da bi je uposlili u vlastitom biznisu. Zaključili su kako je slika stanja nas Bošnjaka mnogo vedrija od one koju nam šalju tuđi, ali i ‚naši‘ mediji, kao i brojni naši Bošnjaci izvan BiH koji nakon provedenog odmora donose sumorne slike BiH i prenose ih na svoju djecu, komšije, džemat. Ali, veliki dio krivice pada i na džemat, mjesnu zajednicu, općinu kao i rodbinu da učine da pozitivna veza na relaciji Bošnjaci u Domovini i Bošnjaci izvan Domovine bude obostrano na korist.

I.A.

 

Tema koja zvoni na  u z b u n u   među nama jezikom se zove a mi još uvijek nijemi?!

Evo, upravo ovim riječima želimo vam dočarati dragi čitatelji i čitateljke posjetu tek petnaest posjetilaca na predavanju koje nam je u petak, uvečer, 17. marta, ’17. održao uvaženi univerzitetski profesor doktor Vedad Smailagić koji se posredstvom predsjednika Senada Hadžiselimovića oglasio na temu o značaju maternjeg i stranog jezika kao posebno važne teme. I kako je lijepo primjetio jedan prisutni roditelj, g. Murić, da mi odveć lagahno, gotovo nonšalantno opraštamo se sa vlastitim jezikom.    Profesor Smailagić više je nego oduševio sve nas prisutne i stavio nas pred ozbiljna pitanja. On je jezik označio ne samo kao sredstvo komunikacije nego više i dublje od ovoga, označio ga je odrazom i ključem kulture. Svo naše bogato nagomilano kulturno-povijesno naslijeđe postaje nedostupno našoj djeci, svim budućim naraštajima ukoliko kvalitetno ne nauče jezik svojeg porijekla – bosanski jezik koji čuva našu vjeru, kulturu, folklor, običaje. A da bi se mogli spoznati viši izričaji mora se sa bogatstvom jezika naše dijete susresti. Jednostavni jezik naučit će u komunikaciji sa roditeljima, u roditeljskoj kući koja mora postati bastionom našeg jezika. On podvlači da se bosanskim jezikom mora govoriti u kući jer to je jedino mjesto svakodnevnog susretanja sa roditeljima, braćom i sestrama i svojim jezikom. Sve izvan kuće to je područje njemačkog jezika. Viši nivo jezika dobijamo kroz čitanje literature na bosanskom jeziku. Naša sadašnja situacija je takva da nam djeca ili govore njemački, ili govore mješavinu bosansko-njemačkog, ili govore bosanski jer na tome u kući inzistiraju roditelji i u tome su ustrajni. Dalje govoriti bosanski to je i biti u komunikaciji sa svojim rođacima u Bosni i Hercegovini, u Sandžaku, u Crnoj Gori i svuda gdje nam je jezik porijekla bosanski. Naša djeca obzirom da im je jezik najšire i svakodnevne komunikacije njemački imaju ovaj jezik kao glavni. Njime se potvrđujemo u društvu, predstavljamo se i ostvarujemo. Ali, bosanski im je drugi jezik koji im čuva identitet i štiti ih od odrođavanja i od asimilacije i totalnog porinuća. Po završenom obraćanju Profesor je ponudio da mu se upute pitanja na koja je spreman rado dati odgovore. U svojim pitanjima i konstatacijama prisutni su naglasili važnost dopunske bosanske škole kojom prilikom je istaknut predan i kvalitetan rad nastavnice g. Halavać koja je istakla da je porastao interes i svijest naših ljudi o potrebi njegovanja našeg jezika jer samo u pokrajini BW djeluje 49 škola ovoga tipa. Na kraju istakla je da djeca koja uporedo pohađaju i nastavu vjeronauke u mektebu bolje vladaju jezikom od ostale djece. Imamu je naloženo da se češće oglasi pred džematom o potrebi čuvanja njegovanja bosanskog jezika. Na kraju, svi prisutni, zajedno sa Profesorom ostali su družeći se uz bogato pripremljenu sofru iz kuhinje naših vrijednih domaćica.                                                                                                                 I.A.

Utorak 14. marta svima onima koji su bili na večernjem druženju sa profesorom Mustafom Spahić – Mujkijem ostat će za dugo u lijepom pamćenju. U svega nekoliko dana njegovog boravka ovaj izvanredan čovjek i mislilac održao je širom Njemačke devet svojih predavanja. Posredstvom glavnog imama Enver ef Pašalić koji je ujedno bio ispred Muftije ef zadužen za ovog gosta dobili smo termin za utorak 14. marta. Iako je pred nama bio kratak rok za oglasiti i pozvati predavača naš vrijedni džemat, posebno mladi ljudi, odazvao se u lijepom broju i strpljivo čekao goste koji su usljed gužvi u saobraćaju kasnili pun satipol. Čekanje se isplatilo. Nakon jacijskog namaza u svom obraćanju profesor je govorio o sadašnjem stanju muslimana, njihovoj podijeljenosti i rascjepkanosti i njihovoj nemoći da se nose sa sve težim bremenima silnih iskušenja. Govorio je o tribunalnoj svijesti i nemoći da se misli dalje i dublje od svog prostora i svog plemena. O nesposobnosti da se uoče pogreške, da se analizira naša stvarnost, i da se nađe puta za izaći iz začaranog kruga porobljene muslimanske svijesti. I u ovom 21. stoljeću, kao i u svim ranijim stoljećima na islam se gleda kao na protivnika Zapada. Danas se uvode nove strategije koje dovode milionske muslimanske mase u otvorenu ratnu konfrontaciju jednih muslimana naspram drugih muslimana, a kao povodi pronalaze se bizarni razlozi zbog kojih se lije krv, ostaje u bijedi, i u progonu se kreću milionske mase. Profesor kao izlaz vidi u povratku islamu, uspostavi društvene brige o kvalitetnom odgoju i obrazovanju, u uređenju država i društava u kojima se ustav i zakon izdižu iznad pojedinaca i njihove volje, u parlamentarnoj demokratiji i republikanskom uređenju. On vjeruje u snagu mladih koji su u stanju da stvari pomjere sa mrtve tačke. Profesor niti i u jednom momentu ne propušta da dadne opaske na osnov svih naših grijehova i pogrešnih postupaka uzrokovanu odustajanjem od Kur’ana i Sunneta. Cjelokupno svoje obraćanje profesor je pojednostavio tako da su svi prisutni jednako uživali i sa lahkoćom upijali sve rečeno u toku, i nakon predavanja kada je odgovarao na postavljena mu pitanja uz bogatu sofru koju su naše vrijedne sestre i ovoga puta priredile. Veoma zadovoljni oprostili smo se sa Profesorom i Glavnim imamom tek u ponoć.                           I.A.

U našem narodu se kaže: „Kad se bratska srca slože i olovo plivat‘ može!“ Ovo upravo stoji uz naše sjećanje sa sjetom na jedan mali jubilej koji nas obavezuje da napišemo ovih par redaka. Naime, 13. marta, 2015. godine u posjeti nam je bio glavni imam Medžlisa Maglaj Izudin ef Kruško. On je kroz međunarodnu pomoć i pomoć preko angažovanja naših građana u BiH i izvan nje posredovao u pridobijanju donatora za sanaciju posljedica katastrofalnih poplava koje su 2014. godine bile zadesile našu zemlju. I naši građani iz Mannheima, Ludwigshafena, Heidelberga i njihove okoline okupljeni kroz džemat, kulturno-sportski centar, fudbalski klub, folklornu sekciju, dopunsku školu kao i oni koji djeluju izvan zvaničnih institucija, svi kao jedan te posebne donatorske večeri u prostorijama KSC „Ljiljani“ Mannheim bili su jedno u odluci da pomognu u izgradnji dvije kuće za postradale mlade porodice sa područja Maglaja Adelhaidu Zahiroviću iz džemata Liješnica i Nihadu Smajloviću iz džemata Čobe što je i učinjeno nakon uspješnog prikupljanja pomoći dovoljne da se kompletno izgrade obje kuće postradalima za koje su temelji, uz dovu Allahu, udareni već 06. aprila, 2015. godine. Bez obzira na ponekad pretjeranu kritiku, i međusobne manje razmirice, naš narod koji za sebe uobičajeno kaže „Mi smo narod inata i sevapa!“ uvijek dokazujemo da nam je sevap preči i veći od inata.                                                                                                                                                                I.A.