BOŠNJAČE, O JEZIKU JE RIJEČ!!!
Tema koja zvoni na u z b u n u među nama jezikom se zove a mi još uvijek nijemi?!
Evo, upravo ovim riječima želimo vam dočarati dragi čitatelji i čitateljke posjetu tek petnaest posjetilaca na predavanju koje nam je u petak, uvečer, 17. marta, '17. održao uvaženi univerzitetski profesor doktor Vedad Smailagić koji se posredstvom predsjednika Senada Hadžiselimovića oglasio na temu o značaju maternjeg i stranog jezika kao posebno važne teme. I kako je lijepo primjetio jedan prisutni roditelj, g. Murić, da mi odveć lagahno, gotovo nonšalantno opraštamo se sa vlastitim jezikom. Profesor Smailagić više je nego oduševio sve nas prisutne i stavio nas pred ozbiljna pitanja. On je jezik označio ne samo kao sredstvo komunikacije nego više i dublje od ovoga, označio ga je odrazom i ključem kulture. Svo naše bogato nagomilano kulturno-povijesno naslijeđe postaje nedostupno našoj djeci, svim budućim naraštajima ukoliko kvalitetno ne nauče jezik svojeg porijekla – bosanski jezik koji čuva našu vjeru, kulturu, folklor, običaje. A da bi se mogli spoznati viši izričaji mora se sa bogatstvom jezika naše dijete susresti. Jednostavni jezik naučit će u komunikaciji sa roditeljima, u roditeljskoj kući koja mora postati bastionom našeg jezika. On podvlači da se bosanskim jezikom mora govoriti u kući jer to je jedino mjesto svakodnevnog susretanja sa roditeljima, braćom i sestrama i svojim jezikom. Sve izvan kuće to je područje njemačkog jezika. Viši nivo jezika dobijamo kroz čitanje literature na bosanskom jeziku. Naša sadašnja situacija je takva da nam djeca ili govore njemački, ili govore mješavinu bosansko-njemačkog, ili govore bosanski jer na tome u kući inzistiraju roditelji i u tome su ustrajni. Dalje govoriti bosanski to je i biti u komunikaciji sa svojim rođacima u Bosni i Hercegovini, u Sandžaku, u Crnoj Gori i svuda gdje nam je jezik porijekla bosanski. Naša djeca obzirom da im je jezik najšire i svakodnevne komunikacije njemački imaju ovaj jezik kao glavni. Njime se potvrđujemo u društvu, predstavljamo se i ostvarujemo. Ali, bosanski im je drugi jezik koji im čuva identitet i štiti ih od odrođavanja i od asimilacije i totalnog porinuća. Po završenom obraćanju Profesor je ponudio da mu se upute pitanja na koja je spreman rado dati odgovore. U svojim pitanjima i konstatacijama prisutni su naglasili važnost dopunske bosanske škole kojom prilikom je istaknut predan i kvalitetan rad nastavnice g. Halavać koja je istakla da je porastao interes i svijest naših ljudi o potrebi njegovanja našeg jezika jer samo u pokrajini BW djeluje 49 škola ovoga tipa. Na kraju istakla je da djeca koja uporedo pohađaju i nastavu vjeronauke u mektebu bolje vladaju jezikom od ostale djece. Imamu je naloženo da se češće oglasi pred džematom o potrebi čuvanja njegovanja bosanskog jezika. Na kraju, svi prisutni, zajedno sa Profesorom ostali su družeći se uz bogato pripremljenu sofru iz kuhinje naših vrijednih domaćica. I.A.
Imam džemata
