Monat: November 2016

Svim patriotama u domovini i dijaspori čestitamo Dan državnosti Bosne i Hercegovine!

Približava nam se 25. novembar Dan državnosti Bosne i Hercegovine. Opet će, po ko zna koji put državni mediji posve stidno, gotvo kao da je o grijehu riječ govoriti i pisati o Danu državnosti BiH. Potom će se po završetku Praznika hladno konstatovati da je Dan državnosti proslavljen samo u jednom dijelu BiH, – u Federaciji, i to uglavnom među Bošnjacima, istovremeno bez imalo kritike proći će da je isti praznik kod ostalih neproslavljen kao ne njihove, nego tuđe države praznik!!!, a osuđen i neprihvaćen u BiH entitetu Republika Srpska kao praznik nepostojeće države!!!, i to one države koju Konstantin Porfirogenet u desetom vijeku opisuje kao državu, države koja ima Univerzitet u Visokom koji se spominje 1175. godine, i one države čiji ban Kulin 1189. godine izdaje svoju povelju i potpisuje međudržavni sporazum o trgovini i kretanju i zaštiti ljudi i dobara sa Dubrovačkom Republikom! U ovo isto vrijeme jedva da se imenom države mogla nazvati tek po koja političko-administrativna teritorijalna cjelina u Evropi.

Zašto? Odgovor je posve jednostavan i sasvim jasan. Svi znaju da je to država, i to država, ali aspiracije prema teritorijalnom okupiranju BiH njenom cijepanju i dodjeli njenih teritorija susjednima Srbiji i Hrvatskoj su preče i veće i kod istočnih i kod zapadnih nam komšija i njihovih trabanata unutar Bosne i Hercegovine, i ovo traje od srednjeg vijeka, bez prestanka i nastavljaju se sve do danas.

Međutim, uvijek je bilo, i uvijek će biti dovoljan broj njenih građana koji se odupiru takvim teritorijalnim aspiracijama, i njih ima i kod Bošnjaka i kod Hrvata i kod Srba, i kod onih koje tretiramo imenom ostali, a također i u susjednim i svim ostalim republikama, a danas državama sa teritorije ex-Yu. Upravo je tako na primjer plan o okupaciji i konačnoj podjeli BiH između Srbije i Hrvatske, plan Cvetković – Maček od 26.08.1939. godine, i podjela BiH na hrvatske i srpske teritorije, u drugom svjetskom ratu, nakon što je bio sproveden ubrzo je bio i skršen zahvaljujući bosanskim antifašistima koji su ustali na oružje da se odupru fašizmu i odbrane svoje vjekovno. Sinovi i kćeri tih istih antifašista opredijeljenih za slobodnu, jedinstvenu i cjelovitu BiH oduprijet će se potom i navali novog zakašnjelog fašisoidnog imperijalizma, podpomognutog domaćim izdajnicima u minuloj agresiji na BiH, u periodu od 1992. do 1995. godine, i osujetili su plan podjele BiH Milošević – Tuđman iz Karađorđeva iz marta i juna, 1991. godine koji je bio “tajni” i trebao je konačno donijeti “trajna rješenja, uz uvažavanje povijesnih interesa oba naroda”, a na štetu trećeg i to onog najbrojnijeg, i ostalih. Što se tiče Bošnjaka oni su u pregovorima i iz godina 1939. i iz 1991. trebali biti jedino predmetom ubijanja i etničkog čišćenja u razgraničenim teritorijima, ili kako su pomenuti državnici znali reći “humanog preselenja naroda” sa krvavim epilogom kakav je viđen širom teritorije Bosne i Hercegovine.

Dana, 25. novembra, 1943. godine, antifašisti su, u  Mrkonjić Gradu, na oslobođenoj teritoriji donijeli povijesnu Rezoluciju ZAVBOBiH-a u kojoj je između ostaloga stajalo i ovo: “Danas narodi Bosne i Hercegovine kroz svoje političke predstavnike, žele svoju zemlju koja nije ni srpska, ni muslimanska, ni hrvatska, nego i srpska i muslimanska i hrvatska, žele živjeti u slobodnoj i bratskoj Bosni i Hercegovini u kojoj je garantirana potpuna jednakost i ravnopravnost svih Srba, Muslimana i Hrvata. Narodi Bosne i Hercegovine će učestvovati na osnovama jednakosti sa drugim narodima, u izgradnji Narodne Demokratske Federalne Jugoslavije.” O ovome su izvijestili četiri dana potom na AVNOJ-u u Jajcu, i o ovome obavijestili svetske velesile. Ovim činom, državnost BiH, obnovljena je nakon 480 godina, od pada Kraljevstva Bosanskog, u ruke Otomanske imperije 1463. godine, i potom je, nakon izjašnjavanja o nezavisnosti i suverenosti i povjesno potvrđenom teritorijalnom integritetu BiH, na Referendumu, ponovno, 01. marta, 1992. godine potvrđena njena državnost, a 07. aprila, 1992. godine dobila je i međunarodno priznanje kao slobodna i suverena država.

Molimo dragoga Boga za mir i prosperitetnu budućnost našoj domovini i državi Bosni i Hercegovini i njenim građanima kako onima u domovini, tako i onima razasutim širom svijeta!

I.A.

Bošnjaci su narod koji u svom historijskom hodu ne bi smio da ima letargije, zamora i zastoja. Malo koji narod u svojoj povijesti ima tako bremenitu i burnu historiju kao što je to bošnjački narod. I kada smo na svome stoljetnom tlu Balkana, i kada smo negdje izvan u tuđim zemljama i krajevima, uvijek je to sa preteškim naporom i borbom da se sačuva sebe, svoje bližnje, svoje imanje, zemlju i Državu. Ali, upravo ta sudbina našeg naroda rodila je u nama tu žilavost, odvažnost, hrabrost, i upornost da se istraje.

 

Dvadeseti novembar – Dan Sandžaka jedan je datum u koji može da se sažme cio usud našega naroda. Godine 1943. rat je bio u punom zamahu. To je godina početka pada fašističke koalicije koja je u Zapadnoj Evropi počela sa slomom Italije. Na teritoriji Jugoslavije narodno-oslobodilačka borba se rasplamsavala i redovi boraca u njoj bivali su sve gušći, a pobjede sve češće. Trebalo je na izvjestan način udovoljiti narodu Sandžaka, dati “vjetar u leđa” posebno Bošnjacima koji su ne mali teret oslobodilačke borbe na svojim plećima nosili jer su po slomu Italije oslobodili Pljevlja, Bijelo Polje, Novu Varoš, Priboj i dijelove Novog Pazara, Tutina i Sjenice. Želja im je bila administrativno-politička cjelina u kojoj bi se vjerski, kulturno i ekonomski razvijali i uzdizali. To se moglo ostvariti jedino kroz uspostavu Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Sandžaka – ZAVNO Sandžaka. U ovom pogledu Tito je na AVNOJ-u bio za to da im se udovolji tražeći da se zastupnici delegiraju odozdo na gore, iz baze naroda po srezovima, tajnim izjašnjavanjem, što je i učinjeno. Osnivanju ZAVNO Sandžaka u Pljevljima, 20. novembra, 1943. godine prisustvovala su 252 delegata. Za predsjednika izabran je beogradski sveučilišni profesor Sreten Vukosavljević, a za podpredsjednika izabran je muftija i vrhovni šerijatski sudac, povjerenik Islamske zajednice za Sandžak, Crnu Goru i Srbiju Murat Šećeragić.  Ovo će se ozvaničiti, i nakon uspostave, proglasiti na Drugom zasijedanju AVNOJ-a u Jajcu kako je rečeno “cijeneći sudjelovanje i anifašističku borbu naroda Sandžaka”. Međutim, ZAVNO za Crnu Goru i Boku, posebno partijski rukovodioci, u tajnosti, i sa Beogradom se dogovarajući, ne izvještavaju rukovodstvo ZAVNO Sandžaka o zasijedanju AVNOJ-a u Jajcu usljed čega je izostalo prisustvo delegacije ZAVNOS-a. Aspiracije crnogorskog rukovodstva bile su te da im se u sastav Crne Gore dodijeli Kosovo i Metohija i cio teritorij Sandžaka. Zato je ZAVNO Sandžaka prihvaćen uz opasku da u novoformiranoj zajednici jugoslovenskih naroda ne predstavlja zasebnu federalnu jedinicu. Samo nakon manje od godinu i pol, na zasijedanju ZAVNOS-a u Novom Pazaru, 29. marta, 1945. godine, bez mogućnosti izjašnjavanja naroda, i suprotno volji naroda Sandžaka ukinut je ZAVNO Sandžaka a prethodno u martu, pod čudnim, nikad razjašnjenim okolnostima poginuli su partijski rukovodioci: Rifet Burdžović, Volođa Knežević i Tomaš Žižić. Ukidanju ZAVNOS-a oštro su se suprotstavili predsjednik prof. S. Vukosavljević, i treći njegov podpredsjednik odbijajući da stave svoje podpise na dokumenat o ukidanju ZAVNOS-a. Blažo Jovanović izvijestio je sa sastanka u Beogradu da se teritorij Sandžak-a podijeli između republika Srbije i Crne Gore na način kako je razgraničenje učinjeno iz 1913. godine u Bukureštu nakon balkanskih ratova.

Iako kratka, krvavim ruhom zaodjenuta sloboda iz svog osnutka u Pljevljima 20. novembra 1943. bila je, i ostat će poukom i primjerom da se sa jasno postavljenim ciljevima, sa velikom mudrošću, udruženo sa svim građanima, a prvenstveno patriotima Sandžaka, uz velika odricanja, i požrtvovanjem može doći do cilja.

Stoga, od srca Sandžaku i njegovim sinovima i kćerima sretan i blagoslovljen 20. novembar – Dan Sandžaka!

Ishak Alešević

Europa je naš zajednički kontinent kojem svi pripadamo i o kojem svi zajednički želimo brinuti.

Zasigurno je danas gorući problem Europe kako riješiti sve veći broj imigranata, a u zadnje vrijeme zbog sukoba u Siriji i Iraku i izbjeglica koji u zemljama zapadne Evrope traže utočište od rata, nasilja i progona. Vatikan se opravdano brine za progon kršćanskih zajednica na Bliskom Istoku i to je sasvim razumljivo, ali je daleko veći broj muslimanskih izbjeglica koje nakon što su im njihove domovine uništene u sukobima žele azil i ostanak u zemljama koje su im pružile utočište.

Johannes Hahn i Husein ef. Kavazović, reisul-ulema Islamske zajednice u BiH (ajbalkans)

 

To je pored ekonomskog i kulturološki problem koji dodatno opterećuje zemlje Europe, jer s novom populacijom dolaze i novi problemi. Do sada je ta priča uglavnom tretirana kao integracijsko pitanje, no uz rast desničarskih pokreta i političkih stranaka, ovo sve više dotiče pitanje europskoga identiteta. Šta je on uopće i da li je i u kojoj mjeri ugrožen.

Na primjeru nedavno održanih izbora u Sjedinjenim Državama i (ne)očekivane pobjede Donalda Trumpa, svako je se mogao uvjeriti koliko su ova pitanja bitna. S druge strane, nakon Brexita u Velikoj Britaniji i Trumpa u Americi, za očekivati je daljnji rast desnih snaga, a time i krize Europske unije. Da li će se ova supranacionalna zajednica uopće moći održati i u kojem obliku u navali desničara i anti-Integracionista koji na nacionalnim nivoima evropskih država sve više dobijaju na snazi.

Evropski muslimani

Imigranti i izbjeglice u Europi su dominantno muslimani, te stoga i debata o tome kakav islam sekularna društva Europe mogu podnijeti i tolerirati. Koji je to inkluzivni model kojeg bi europske države mogle slijediti i osigurati mir i sklad u svojim društvima. Posebno je ovo aktualno u situaciji kada islam u europskom miljeu tumače razni ideološki propagatori na način koji jednostavno ne može podnijeti europsko tlo.

Ono što je svima u Europi jasno jeste potreba za islamom koji je autentično razvijena teorija i praksa u okvirima europskih društava i zajednica. Tih muslimana svakako ima i oni stoljećima ustvari žive islam u Europi. Imaju svoje institucije i tradiciju. Svakako je tu prednost Bosne i Sarajeva koji u ovom pogledu imaju šta ponuditi Europi.

Ova priča nije nova. Nju već godinama promovira Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini, a da li je njena vidljivost dovoljna pokazat će se u narednim godinama, jer Europa treba, a muslimani ponajviše trebaju europsko muslimansko rješenje kako bi se očuvala priroda EU kao zajednice u kojoj se poštuju vrijednosti i opredijeljena svih njenih različitosti.

U ovom kontekstu važne su poruke koje je u susretu sa najvišim zvaničnicima EU u Briselu ovih dana (14. i 15. novembra) izrekao Reisu-l-ulema Husein-ef. Kavazović.  “Mi smo došli da se predstavimo i kažemo nešto o Islamskoj zajednici u Bosni i Hercegovini. Bosanski muslimani su prije 130 godina prošli taj proces institucionalnog islama kada je Austro-Ugarska monarhija zajedno sa bh muslimanima oformila ono što se zove Islamska zajednica… Mnoge balkanske zemlje su prihvatile iskustvo bosanskih muslimana u smislu organizacije: Slovenija, Hrvatska, Srbija, Kosovo, Makedonija, itd., Mislim da Europa treba Sarajevo, zbog europskih muslimana. Sarajevo je centar gdje europski muslimani okreću glave i smatram da imamo šta ponuditi Evropi,” kazao je reis Kavazović u Briselu.

Ovaj pristup potreban je i Evropi i muslimanima, jer Europska unija kao ideja i okvir za suradnju i sigurnost ne može opstati u navali onih koji nude isključivost, nesigurnost i mržnju. A to ovdje vrijedi za sve desničare i one u Evropi, ali i one muslimane koji ne razumiju vrijeme i mjesto gdje se nalaze.

Izvorni bosanski proizvod

Ovaj izvorni bosanski “proizvod” je aset Bosne i Hercegovine koji može biti itekako važan na njenom putu ka NATO i EU integracijama. Posebno je to važno u kontekstu sigurnosti šire regije Balkana koja će neminovno biti glavna arena geopolitičkih preslojavanja u budućnosti.

“Mi nemamo neki poseban savjet nikome dati – ali bismo voljeli da upoznate Islamsku zajednicu u Bosni i Hercegovini i da vidite da li naše iskustvo može pomoći u EU. Austrija, Slovenija, Hrvatska, kao dio naše Zajednice su već u EU i mi ćemo rado podijeliti s vama iskustvo organiziranja islama u tim zemljama koje baštine Bošnjaci. Nadamo se da ćemo imati dobru saradnju. Da za pitanje muslimana u Europi nađemo jedno europsko rješenje koje bi bilo dobro za sve nas,” poručio je u Briselu Reis Kavazović dodavši kako je Europa naš zajednički kontinent kojemu svi pripadamo i o kojemu svi zajednički želimo brinuti.

Europa ima stoljetnu tradiciju susreta sa islamom. Ona nije uvijek bila ugodna, kao što uostalom ni unutarnji europski susreti nisu bili uvijek sretni. Stoga je njeno buduće susretanje sa islamom i muslimanima nužno da bude na domaćem tlu i uz svekoliko učešće domaćih autohtonih muslimana. Tek tada će mnoge stvari u vezi islama i muslimana u Europi biti jasnije svima.

Preuzeto sa balkans.aljazeera.net, piše: Mirnes Kovač

Wiesbaden, 16.11.2016. – Dana 15.11.2016. godine (utorak) u prostorijama džemata IKC Stuttgart održana je 33. po redu sjednica Mešihata IZBNj. Na sastanku se, između ostalog, analiziralo proteklo zasjedanje Sabora, te su razmotrena tehnička pitanja vezano za nastavak izbornog procesa.

• Mešihat je izrazio zadovoljstvo načinom na koji je Sabor protekao

Pitanje koje se također tretiralo jeste implementacija džematskog statuta. Mešihat je po ovom pitanju formirao stručnu grupu koja će, po potrebi, pružiti podršku džematima IZBNj pri implementiranju istog.

A.H.

ZLA ZAVIDNOST-HASED