Svoju redovnu sjednicu članovi Religijskog Foruma Mannheima održali su u našim prostorijama u četvrtak, 02. februara o.g. sa početkom u 18,00 sati. Sjednicu je nakon pozdravne riječi otvorio Ulf Günnewig voditelj Foruma referent Dekanata KC Mannheim, a domaćin imam Ishak ef dao je vjersku podlogu početku citirajući iz sure El-Hudžurat njen 13 ajet i potom hadis Poslanika a.s. o jednakosti ljudi. Zajedno predstavnici Jevrejske zajednice, Pravoslavne Crkve, Katoličke i Evangelističke Crkve, predstavnici Islamske zajednice – iz džemata sa područja Grada ostali su razmatrajući i debatirajući po 8 tačaka ponuđenog dnevnog reda u jednoj prijateljskoj atmosferi. Grad Mannheim, po svojoj otvorenosti i širini naročit je grad i uzorom je za mnoge ne samo u Njemačkoj nego i izvan nje. Nakon sjednice bilo je druženje uz čašćenje domaćina. Slijedeće mjesto susreta je evangelistička City Kirche 03. aprila, a domaćin je ljubazna svećenica Ilka Sobottke. I.A.
Autor: admin
VEČE U ČAST PSLANIKU MUHAMMEDU ALEJHISSELAM
Subota u akšam, 04. februara, 2017. godine za više od 120 posjetitelja u prostorima mesdžida Džemata Mannheim – IKC BiH u Mannheimu ostat će još veoma dugo da se pamti po dubini osjećaja i ljepoti programa. U mesdžidu, u kojem se našlo i onih najmlađih, vladao je savršen mir ispunjen dubokim poštovanjem prema Kur’anu i Poslaniku a.s. Program, koji je počeo u 17,30 sa akšamskim namazom, a završen gotovo u 20,00 sati, ostavio je sve prisutne gotvo bez daha. Uz domaćina imama Ishak ef koji je tek poselamio i izrazio dobrodošlicu prisutnima i gostima posebno, svoje vrijedno učešće uzeli su Fahrudin ef Džinić iz Wiesbadena, Zufer ef Zahirović iz komšijskog nam Philippsburga, i Asmir ef Hasanović. Efendinica Suada h. Sa džematskim horom mektebskih djevojčica izvela je šest numera ilahija i kasida, a Fahrudin ef izveo je dirljivo ilahiju posvećenu povratku na Siratul-mustekim. Fahrudin ef u svom obraćanju upućivao je prisutne na mir i ljubav međusobnu, na praštanje i na razumijevanje svakojakih ljudskih halova. Uvijek, kada nas posjeti drag nam gost, kada dođe neko novo lice koje će ponekad ispričati i ono što se više puta čulo sa našeg mimbera, to se nekako primi sa većom pažnjom i zadrži u nama. Tako je bilo i ovoga puta. Potom se i Zufer ef obratio i dirljivo o hadždžu kratko u par rečenica progovorio i tada su niz lica starih i budućih naših hadžija kliznule suze. On je obećao da će nam se o hadždžu obratiti posebno u svome predavanju koje će biti u našem Mesdžidu, u subotu, 25. februara i popraćeno slikom. Asmir ef svojim lijepim mekamom učio je Kur’an i mubine iz Mevluda zajedno sa Zufer ef koji je završio program dovom. Nakon jacijskog namaza uslijedila je bogato priređena sofra od naših vrijednih sestara kojom smo se bogato počastili. Dovu je proučio Fahrudin ef. Tek u ponoć sve je ostalo pusto a u dušama smo svi odreda ponijeli veliko bogatstvo.
I.A.
DŽEMAT VRIJEDAN DIVLJENJA!
U Odenwaldu, u gradu Fürth, u turskoj „Fatih-džamiji“ koja nam obezbjeđuje prostor za redovno održavanje vjerske pouke za djecu i omladinu, u subotu, 18. februara, ’17. godine bilo je neobično svečano. Najljepši nakit svake džamije je njen džemat i tog prelijepog nakita djece, omladine, odraslih bio je prostor džamije u ovaj zimski akšam pun. U čast Allahovog Poslanika a.s. proučen je Mevludi-šerif. Program je počeo sa učenjem Jasini šerifa učenica Brkić Mirele i Hasić Aide a nastavljen je od strane imama turske džamije i Ishak ef. I Suada ef. zajedno sa džematlijama iz Odenwalda i Mannheima učili su odlomke iz mevluda, donosili tekbire veličajući Allaha i salavatima slaveći ime Poslanika a.s. Pred kraj programa, prigodnim riječima ovom svečanom skupu obratio se Ishak ef. pozivajući prisutne na dobra djela i ibadete čime se čovjek ispunjava kao čovjek dostojan Allahovog džellešanuhu halife na Zemlji. Uz domaćine naš džemat sa Odenwalda bilo je lijep broj naših, većinom mlađih džematlija. Po završetku programa dovom i nakon jacijskog namaza naše vrijedne džematlije, sasvim spontano, svojim prilozima od nekoliko stotina eura dali su ovoj džamiji pomoć za predstojeću sanaciju krova koja investicija premašuje 18 hiljada eura. Vrijedni domaćini Odenwalda – naše džematlije u prostorima ove džamije, priredili su izvanredno lijepo čašćenje za sve prisutne. Uz bogatu ponudu bošnjačke domaće kuhinje i uz prijatna ćaskanja ostali smo do kasno u noć u razgovorima i prijatnim druženjima.
Podmetnut požar u prostorijama Bošnjačkog džemata u Bielefeldu 01.02.2017
Podmetnut požar u prostorijama Bošnjačkog džemata u Bielefeldu_010217
Pressemitteilung: Brandanschlag auf islamisches Gemeindezentrum der Bosniaken in Bielefeld
Wiesbaden, 01.02.2017 – Nur wenige Tage nach der Ermordung von betenden Menschen in einem islamischen Gemeindezentrum im kanadischen Québec, verübten bisher unbekannte Täter in der gestrigen Nacht einen Brandanschlag auf das islamische Gemeindezentrum der Bosniaken in Bielefeld. Dank des schnellen Eingreifens der Einsatzkräfte der Feuerwehr kamen keine Menschen zu Schaden.
Der Vorstand der Islamischen Gemeinschaft der Bosniaken in Deutschland zeigt sich erschüttert über die wachsende Zahl an Übergriffen auf islamische Gotteshäuser und Musliminnen und Muslime in Deutschland und verurteilt diese. Der Anschlag auf das Gemeindezentrum in Bielefeld stellt einen weiteren Angriff auf unsere Wertegemeinschaft dar. Gesellschaftliches Miteinander, Zusammenhalt und Toleranz sind weiterhin Gegenstand von feigen Übergriffen einzelner Täter und ihrer vernunftlosen Anstifter aus dem entsprechenden politischen Umfeld. Die Muslime in Deutschland sind durch die wachsende Zahl von Übergriffen verunsichert und leben in Sorge und Angst.
Die undifferenzierte mediale Berichterstattung der letzten Jahre ist maßgeblich dafür mitverantwortlich, dass sich die Gewaltspirale gegen Musliminnen und Muslime in unserem Land sowie gegen ihre Gemeindezentren immer scheller dreht und größere Ausmaße annimmt. Wir fordern daher einen verantwortungsvolleren Umgang mit dem Islam und den Muslimen, um denjenigen Einhalt zu bieten, die auch in unserer Gesellschaft einen Keil zwischen die Menschen treiben möchten.
Die Islamische Gemeinschaft in Deutschland hat großes Zutrauen in die zuständigen Sicherheitsbehörden in unserem Land und fordert eine lückenlose Aufklärung dieser Taten. Die Täter sind mit allen rechtsstaatlichen Mitteln zur Verantwortung zu ziehen. Musliminnen und Muslime und ihre Gemeindezentren sind Teil unserer pluralistischen Gesellschaft und als solche zu schützen.
Foto: Christian Mathiesen, nw.de
Prelazak islamske vjeronauke u Baden-Württembergu u nadležnost islamskih zajednica
Dana 12.01.2017. u prostorijama Robert Bosch fondacije u Stuttgartu je sprovedeno cjelodnevno zasjedanje čiji je glavni cilj bio putem konstruktivnog dijaloga pojasniti sva pitanja i nedoumice vezane za islamsku vjeronauku u školama. Sjednici su prisustvovali predstavnici islamskih vjerskih zajednica koje je ministarstvo za obrazovanje i kulturu Baden-Württemberga prihvatilo kao punopravne partnere u ovom procesu, a to su Tursko islamska unija za vjerska pitanja (DITIB), Savez islamskih kulturnih centara (VIKZ), Islamska zajednica Bošnjaka u Njemačkoj (IGBD), Islamska zajednica Baden – Württemberg (IGBW) kao i predstavnik centra za islamsku teologiju u Tübingenu gđa Fehimi, zatim tri nastavnika koji već predaju vjeronauku u školama; g. Imran Schröter, g. Turan Hakan, gđa. Tamer Uzun kao i predstavnik ispred ministarstva za kulturu i obrazovanje g. Hermann. Sjednici su prisutvovala i dva pravnika g. Eppinger i g. Feurer čija specijalizacija su vjerski poslovi i državno-crkveno pravo.
Na pomenutoj sjednici radna grupa je postavila pred sebe veoma ambiciozan zadatak koji se sastojao od sedam tačaka a to su: 1) Kritička pitanja iz javnog mnijenja, 2) Idžaza – dozvola za poučavanje, 3) Konfesionalna raznolikost, 4) Učešće na islamskoj vjeronauci, 5) Nadzor sprovođenja islamske vjeronauke, 6) Priznavanje islama kao vjerske zajednice i 7) Pedagoško-didaktičke osnove.
- Kritička pitanja iz javnog mnijenja
Ne želeći da stvar prepusti slučaju vlada u Baden – Württembergu (BW) je odlučila da se angažuje i da zajednički sa islamskim zajednicama dođe do cilja. Krajnji cilj je bio da islamske zajednice do kraja 2018. g. postanu nosioci kompletnog projekta i da vjeronauka prijeđe u njihovu nadležnost. Ono što je posebno naglašeno u toku sjednice jeste, kada se država umiješa u organizovanje vjeronauke sve to dobiva i političke konotacije. S tim u vezi su se mogle čuti razne kritike u njemačkim printanim medijima, međutim, te kritike nisu usmjerene protiv same vjeronauke, nego se više radi o pojedinim grupacijama koje su zastupljene u tom procesu. Njemačka sigurnosna služba je uvela termin legalističkih organizacija kako bi etiketirala one zajednice koje se javno deklarišu da su odani državnom poretku, međutim potajno slijede druge ciljeve. Upravo ovakva podjela usporava kompletan proces, jer se određene zajednice isključuju kao što je IGMG (Mili Göruš) koja nema prava da participira u ovom procesu.
- i 3) Idžaza – dozvola za poučavanje i konfesionalna raznolikost
Izraz idžaza je postao odomaćen i u Njemačkoj i koristi se u svom izvornom obliku. Idžazom se definiše ko može da predaje predmet islamska vjeronauka. Kod katolika postoji dozvola za ovu djelatnost tj. nihil obstat kojom je ovo pitanje regulisano. U nekim pokrajinama Njemačke kao što je Hessen i Nordrhein Westfalen postoji idžaza pravilnik kojim se regulišu ova pitanja. Vijeće za islamsku vjeronauku u Baden – Württembergu će nastojati da načini komparaciju između ova dva akta i da shodno zakonima regije BW načini pravilnik. U daljoj diskusiji su se postavila pitanja u vezi onih vjeroučitelja koji već nekoliko godina predaju islamsku vjeronauku bez idžaze. Zatim pitanja da li vjeroučitelj može biti šija ili alevit. Kakva je situacija sa učenicama i učenicima koji su šije ili aleviti, da li trebaju nastaviti sa studijem islamske vjeronauke ili se trebaju opredijeliti za neki drugi predmet. Od bitnih uvjeta za dobivanje saglasnosti za rad u školi se uvijek spominjalo poznavanje njemačkog jezika, završen pedagoški smjer koji je akvivalentan njemačkom obrazovnom sistemu. Islamske zajednice su zahtjevale priznavanje diploma stečenih van Njemačke, jer trenutno nema dovoljno stručnih kadrova koji odgovaraju kriterijima koje je uspostavilo ministarstvo za obrazovanje i kulturu.
4) Učešće na islamskoj vjeronauci
Da li muslimani mogu posjedovati jednu vrstu registra kako bi na osnovu njega znali za koga je vjeronauka obavezan predmet? Na ovo pitanje odgovara pravnik g. Feuerer da muslimani nisu javnopravno tijelo tako da takav jedan register nije moguć. Regija Hessen je riješila ovaj problem uvođenjem prijavnog formulara na kojem se traži podatak o vjerskoj pripadnosti. Shodno Njemačkom ustavu određena osoba je evangelista ili katolik ako je član u svojoj crkvi što bi recipročno tome trebao da bude slučaj i sa muslimanima. Međutim, veliki broj muslimana nisu članovi ni jednog džemata tako da se ovakav princip ne može primjeniti. Vjeronauka je u Njemačkom ustavu obavezan predmet, međutim i pored toga neprisustvovanje vjeronauci se može odjaviti što je potrebno učiniti u pisanoj formi na početku školske godine.
5) Nadzor sprovođenja islamske vjeronauke
Ko će biti odgovoran za izbor udžbenika, nastavnog plana, kako i ko će finansirati nadzorni organ su samo neka od pitanja koja su se postavila na ovu temu. Židovi i kršćani imaju pravo na finasiranje od strane države, dok muslimani zbog nepriznatnosti kao religijska zajednica nemaju. Da bi islamske zajednice preuzele rukovođenje vjeronaukom potrebno je uspostaviti strukturu, pravne okvire kao i ostala pitanja razjasniti. Trenutno ministarstvo za kulturu smatra da je nerealno očekivati da će ovo preuzimanje uslijediti kao što je planirano do 2018. Kroz dijalog i brainstorming iskristalizirala se ideja o osnivanju sunijskog školskog vijeća koje bi preuzelu ulogu nadzora islamske vjeronauke. Svakako da u tom pogledu mogu poslužiti iskustva kršćana koji su ove elemente već definisali i detaljno razradili.
6) Priznavanje islama kao vjerske zajednice
U Njemačkoj ne postoji pravni proces putem kojeg se postaje religijska zajednica, ali zadobivanje statusa javnopravnog tijela ima svoj pravni postupak. Zadobivanjem ovog statusa muslimani bi imali pravo na samostalno organizovanje vjeronauke u školama koje je zagarantovano Ustavom. Ovaj status mogu zadobiti one zajednice koje imaju jasnu strukturu, standarnizirane statute, stabilno članstvo itd.
7) Pedagoško-didaktičke osnove
Za izvođenje vjeronauke je svakako bitna pedagoško-didatička osnova koja se zadobiva studiranjem na pedagoškim univerzitetima. S tog razloga se često potencira da se sačeka sa priznavanjem diploma van Njemačke, jer uglavnom svršenici teoloških fakulteta zasigurno da imaju dovoljno kompetentnosti da mogu pojašnjavati religijske pojmove, ali je upitan nivo pedagoško-didaktičkih osnova. Jedno od rješenja koje se moglo čuti jeste da se potencijalnim kandidatima sa teološkim obrazovanjem omogući sticanje pedagoško-didaktičkih osnova putem kurseva, doškolavanja, seminara i dr. Postavljalo se i pitanje korištenja slika tj, crtanje živih likova ili glumljenje poslanika u kazališnim predstavama.
Članovi savjetodavnog odbora projekta i predstavnici islamskih udruženja su nakon intenzivnih konsultacija zaključili da transfer pokroviteljstva islamske vjeronauke u nadležnost islamskih udruženja za školsku godinu 2018/2019 nije izvodljiv. Razlozi za to su što određena važna školska i ustavna pitanja nisu razjašnjena, i još uvijek nema adekvatne strukture u pogledu stručnog nadzora islamske vjeronauke. Nastavak na prethodni model (pilot projekat) se smatra neefikasan. Umjesto toga, preporučuje se da osnivanje pravnog lica, tj. registrovanog udruženja za nadzor. Takvo tijelo može biti osnovano od strane islamskih udruženja. Temelji njenog rada (struktura i procedura, prelazni aranžmani za postojeće nastavnike, idžaza pravilnik, odobrenje udžbenika itsl.) može biti putem ugovora sa pokrajinskim vlastima regulisano. Preporučuje se da predstavnici islamskih zajednica zatraže od države podršku razvoju ovih struktura i rad udruženja kroz ljudske i materijalne resurse do daljnjeg. Cilj mora biti da se nastavi sa transformacijom islamske vjeronauke u nadležnost islamskih zajednica predviđenim Osnovnim zakonom kada se zadovolje svi pravni uvjeti.
Mr. Bilal Hodžić
Najbolje djelo nakon obaveznih farzova je obradovati vjernika (piše: dr. Fuad Sedić)
Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko otkloni od vjernika neku od dunjalučkih nedaća, Allah, dž.š., će od njega otkloniti neku od ahiretskih nedaća. Ko olakša onome ko je u teškoj situaciji, Allah, dž.š., će njemu olakšati na Dunjaluku i na Ahiretu. Ko sakrije sramotu vjernika, Allah, dž.š., će sakriti njegove sramote na Dunjaluku i na Ahiretu. Allah, dž.š., pomaže Svome robu sve dok on pomaže svome bratu muslimanu.
Ko bude slijedio put tražeći znanje, Allah, dž.š., će mu olakšati put do Dženneta. Kad god se ljudi sakupe u nekoj od džamija da uče Kur’an i da ga proučavaju, na njih se spusti smirenost, obaspe ih milost i meleki ih okruže (svojom zaštitom) a Allah, dž.š., ih spomene u skupini koja je kod Njega. Ko zakaže u činjenju dobrih dijela, neće mu koristiti njegov ugled niti porijeklo.“ (Muslim)
Naša plemenita vjera islam pridaje veliku važnost moralnom ponašanju i na te vrijednosti podstiče, pridajući tome posebno mjesto na ovom svijetu a obećava posebnu nagradu na budućem svijetu.
Na početku ovog hadisa Poslanik, s.a.v.s., nas podstiče na pomaganje onih koji su u nevolji. Ovo dobro djelo se kod Allaha posebno vrednuje a također ima lijepo odjek među ljudima, s obzirom da je ljudski život pun nedaća, iskušenja i raznih poteškoća koje ophrvaju vjernika i često ga dovode u bezizlaznu situaciju, tako da pada u razočarenje.
To su prilike kada iskreni vjernik priskače svome bratu u pomoć što kod njega ostavlja neizbrisiv trag i izgrađuje osjećaj nezaboravne zahvalnosti. Upravo zbog toga, Poslanik, s.a.v.s., obećava da će i nagrada za to djelo biti odgovarajuća prema dobrom djelu koje je učinjeno. On je olakšao svome bratu muslimanu i otklonio od njega tu nedaću, pomažući mu u toj situaciji na Dunjaluku, a Allah će od njega odagnati brigu i nedaću u momentu kada se bude stajalo pred Uzvišenim Allahom na dan ispitivanja i polaganja računa pred Gospodarom.
Prenosi se da je Hasan Basri poslao nekoliko svojih drugova da pomognu nekom čovjeku. On im tada reče: -Naiđite pored Sabita El-Bunanija i uzmite ga, neka ide i on sa vama da vam pomegne. Kada su oni došli kod njega on im reče da je u i’tikafu. Oni se vratiše Hasanu i obavijestiše ga o tome. On ih ponovo posla njemu i reče im da mu kažu: “Zar ne znaš da je tvoj trud da pomogneš tvome bratu muslimani u nevolji bolji nego da ideš dobrovoljno na hadž.“
U jednoj drugoj predaji Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Da pomognem svome bratu muslimanu u njegovoj nevolji draže mi je od dobrovoljnog posta i i’tikafa u Mesdžidu-l-haramu.“ (Ebu-l-Ganaim, Kada’i-l-havaidži).
Od stvari koje se spominju kao vidovi pomoći onome ko je u nedaći je da se onome koji je dužan olakša vraćanje duga time što će mu se produžiti rok vraćanja ili će mu se oprostiti dio, ili cijela svota duga. Islam podstiče svoje sljedbenike na ovo dobro djelo, pa Allah, dž.š., kaže: “Ako je dužnik u nevolji onda pričekajte dok mu bude lakše; a da to date kao milostinju bolje vam je, ako znate.” (El-Bekare, 280)
Veličanstvenije i bolje od odgode vraćanja duga je da se dio duga oprosti, čemu svjedoči predaja od Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Bio je neki čovjek koji je pozajmljivao ljudima, pa bi svome slugi koji bi to radio govorio: – Kada dođeš kod nekog ko je u teškoj situaciji, oprosti mu, možda će Allah, dž.š., nama oprostiti. Kada je taj čovjek umro, Allah, dž.š., mu je oprostio.” (Buhari).
Es’ad ibn Zurare, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Kome je drago da mu Allah dadne hlad onoga dana kada drugoga hlada ne bude bilo, neka olakša onome ko je u nevolji ili neka mu oprosti dug.“ (Taberani)
Burejde, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko odgodi rok dužniku koji nije u stanju vratiti dug, pisat će mu se za svaki dan odgode sadaka u vrijednosti tog duga.” (Ahmed)
Poslanik, s.a.v.s., nas u ovom hadisu također podstiče na prikrivanje tuđih mahana. Svi ljudi griješe i niko ne želi da bude javno osramoćen pred ljudima, a kakvo je zadovoljstvo tek, kada ti Poslanik, s.a.v.s., obećava da će Allah sakriti tvoje sramote na Sudnjem danu.
Vrijednost ovog sakrivanja tuđih mahana se spominje i u drugim hadisima. Abdullah ibn Abbas, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko sakrije sramotu svoga brata muslimana, Allah, dž.š., će sakriti njegovu sramotu na Sudnjem danu.” (Ibn Madže)
Opasnost istraživanja mahana svoga brata se spominje u narednom hadisu u kojem Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., se popeo na minberu u rekao povišenim glasom: “O vi koji ste primili islam svojm jezicima, a iman još nije stigao u vaša srca! Nemojte uznemiravati muslimane i nemojte ih sramotiti i nemojte istraživati njihove mahane, jer ko bude tražio mahanu kod svoga brata muslimana, Allah, dž.š., će razotkriti njegove mahane, a čije mahane Allah razotkrije osramotit će ga pa makar to bilo u svojoj vlastitoj kući.” (Tirmizi)
Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Najbolje djelo nakon obaveznih farzova je obradovati vjernika.” (Šubabul-iman)
Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Musliman je brat muslimanu, neće mu činiti nepravdu, niti će ga ostaviti na cjedilu. Ko bude pomagao u rješavanju problema svoga brata muslimana, Allah, dž.š., će pomoći da se njegovi problemi riješe. Ko iznađe izlaz iz nedaće svome bratu muslimanu, Allah će iznaći izlaz njemu iz njegovih nedaća. Ko sakrije mahanu svoga brata muslimana, Allah, dž.š., će sakriti njegovu mahanu na Sudnjem danu.” (Muslim)
Preporod
Kako dočekati Novu godinu? (piše: Mirhet ef. Joldić)
Jedni su s tim načisto, jer uopšte ne razmišljaju o tome, znaju da ne pripadaju onima koji slave Novu godinu, drugi su u razmišljanju jer nisu načisto, dok su treći u apsolutnom ubjeđenju, oni će slaviti jer smatraju da je to i njihova Nova godina ili u najmanju ruku međunarodna. Kod muslimana nema ništa međunarodno, ili je muslimasko ili nije! Nažalost muslimanima je uvijek poturano nešto što nije njihovo, nešto što ne pripada njima, a oni to tako naivno i slijepo prihvataju kao svoje vlastito. Smatram da odgovorni trebaju o tome više govoriti.
Treba nam biti na umu svima hadis Muhammeda, a.s., gdje kaže: „Slijedit ćete običaje onih koji su bili prije vas, pedalj po pedalj, podlakticu po podlakticu, pa čak kad bi se oni zavukli u gušterovu rupu, i vi biste ušli za njima.“ Ashabi upitaše: „Kršćane i Židove?“, a Poslanik a.s. odgovori: “A koga drugog?” (Sahih Buhari)
Kada bi neko od nas došao u svoje muslimansko društvo i ispričao da se neki nemuslimani poput Ivana, Marka, Davida, njihovih familija i mnogih drugih pripremaju za doček Nove hidžretske godine ili Kurban-bajrama, uz to pripremaju baklavu, halvu, kupuju kurban ili čak rezervišu neki hotel kako bi proslavili Bajram ili Novu hidžretsku godinu, te cijelu noć proveli budni u toj bajramskoj atmosferi, a sutradan bili sretni kao nikada do tada; svi ili gotovo svi bi rekli, ma daj molim te ne pričaj gluposti, ne pravi me budalom i sl. Takav slučaj nije vjerovatno nikada u svijetu zabilježen.
S druge pak strane imamo muslimane na našim prostorima koji se i po mjesec dana prije Nove godine počnu pripremati za taj „događaj“, uhvati ih neko ludilo, ta neka euforija, kako će dočekati, proslaviti i provesti tu “najluđu noć” u godini, kojoj ovaj epitet “najluđa” savršeno i odgovara. Postalo je haman pa obavezno kod većine da se iznajmi „stolica“ u nekom otmjenom restoranu ili hotelu uz muziku, pijančenje, ples, igru i zabavu, sramotno obučene žene itd.
Bošnjaci, Djeda Mraz i jelka
Pitam se kako je to tako mudro i spretno ubačeno Bošnjacima pa i drugima, posebno na Balkanu, da se naša djeca toliko raduju Djada Mrazu i jelki (bolje reći božićno drvce), ne može se ni povjerovati. Djeda Mraz je kršćanski svetac, Sveti Nikola, jelka je božićno drvce, a mi to prihvatamo kao svoje. Subhanallah! Pa šta mi imamo sa kršćanskim svecima i kićenim božićnim drvetom??? Čak štaviše mnogi se muslimani ljute ako im se slučajno kaže da to ne rade i da prave grešku pri takvom ponašanju. Muhammed, a.s., kaže: „Ko oponaša neki narod, on je od njih (pripada njemu).“ (Ebu Davud). Imam Ibn Kesir kaže da ovaj hadis označava veliku prijetnju i upozorenje onima koji slijede nemuslimane u njihovom govoru, djelima, odjeći, praznicima i načinu robovanja Stvoritelju, a tako isto i u svemu drugome što nije od naše vjere i što se ne dozvoljava. Tužno je da ima veliki broj „muslimana“ koji su u slijeđenju nemuslimana prešli svaku mjeru i koji se ni po čemu ne razlikuju od njih.
Noć ružnih djela
Smatram da će svi muslimani priznati da je alkohol po našoj vjeri strogo zabranjen . „Alkohol je majka svakog zla“ kako kaže Poslanik, a.s. Desetak dana pred Novu godinu enormno je povećana prodaja alkohola u cijelom svijetu, pa i u našoj zemlji, kojeg ljudi ostavljaju u posebne ostave, kako bi ga iznjeli na trpezu i dobro se natroskali u toj ludoj noći. Na stotine hiljada litara alkohola se popije u toj noći, a hitna kola nikako ne prestaju gasiti svirene, spašavajući pijane, ostećene od pirotehničkih sredstava, pa čak i od bojave municije, te posjekotine, razderotine i uboda noževa. Statistika pokazuje da je svake godine ta noć sve krvavija i da oduzme na desetina života u svijetu. Ove činjenice ne može niko poreći, a naš Gospodar kojem ćemo se svi prije ili kasnije vratiti, nije zadovoljan sigurno sa ovim što se radi te noći. Pa zašto onda mi da učestvujemo u takvom krvavom i anarhičnom piru? Ako je većini ljudi lijepo i zadovoljni su u ovoj noći, znajmo sigurno da je našem Gospodaru ona najomraženija, jer se u njoj počini mnogo grijeha i razvrata.
Nije teško! Pokušaj!
Toliko o tim porocima i ludilu, te grijesima koje nosi ova najluđa noć, a onima koji još nisu načisto kako da postupe možemo poručiti sljedeće:
- Pokušaj da ne učestvuješ u slavlju i ludilu ove noći jer se u njoj krše Allahove granice i čini ono što naš Gospodar mrzi i prezire.
- Ne boj se ničijih prigovora i hatara, jer hatar Allaha je preči.
- Nemoj reći kako ću ja to prekinuti i do sad sam to radio, reće mi neko šta sad glumi.
- Smatraš da ne možeš ništa promjeniti jer drugi i dalje to čine.
- Bojiš se izgubit ćes nekog važnog prijatelja.
- Proglasit će te da si fanatik, kontraš itd.
Itekako ćeš puno toga promijeniti!
Kao prvo, promjenit ćeš sebe. Sam ćeš sebe uvjeriti da si jak i da je tvoja ljubav prema Gospodaru jača i da paziš na Allahov hatar, a ne na hatar onih koji griješe i uživaju, ali samo onoliko koliko traje novogodišnji vatromet.
Te noći ćeš leći bez bolova u glavi, bez ružnih zvukova u ušima, zadovoljan i sretan što ti je Allah podario između ostalih i tu blagodat da si odlučio onako kako tvoj Gospodar voli, a ne kako vole oni koji griješe. Razmisli o svom zdravlju, porodici, miru i sigurnosti, te obilnoj nafaki koju ti je tvoj Gospodar podario. Tada će ti svaka noć biti draža od te lude noći, jer će tvojom dušom i tijelom zavladati osjećaj da su bogobojaznost i razum pobjedili ružne običaje. Iduće godine, ako Bog da, počni na vrijeme djelovati i upozoravati druge, ali iskreno, vidjet ćeš kako će ti Allah podariti uspjeh i pomoći u tvojim iskrenim namjerama.
Mirhet ef. Joldić
Dan državnosti Bosne i Hercegovine
Svim patriotama u domovini i dijaspori čestitamo Dan državnosti Bosne i Hercegovine!
Približava nam se 25. novembar Dan državnosti Bosne i Hercegovine. Opet će, po ko zna koji put državni mediji posve stidno, gotvo kao da je o grijehu riječ govoriti i pisati o Danu državnosti BiH. Potom će se po završetku Praznika hladno konstatovati da je Dan državnosti proslavljen samo u jednom dijelu BiH, – u Federaciji, i to uglavnom među Bošnjacima, istovremeno bez imalo kritike proći će da je isti praznik kod ostalih neproslavljen kao ne njihove, nego tuđe države praznik!!!, a osuđen i neprihvaćen u BiH entitetu Republika Srpska kao praznik nepostojeće države!!!, i to one države koju Konstantin Porfirogenet u desetom vijeku opisuje kao državu, države koja ima Univerzitet u Visokom koji se spominje 1175. godine, i one države čiji ban Kulin 1189. godine izdaje svoju povelju i potpisuje međudržavni sporazum o trgovini i kretanju i zaštiti ljudi i dobara sa Dubrovačkom Republikom! U ovo isto vrijeme jedva da se imenom države mogla nazvati tek po koja političko-administrativna teritorijalna cjelina u Evropi.
Zašto? Odgovor je posve jednostavan i sasvim jasan. Svi znaju da je to država, i to država, ali aspiracije prema teritorijalnom okupiranju BiH njenom cijepanju i dodjeli njenih teritorija susjednima Srbiji i Hrvatskoj su preče i veće i kod istočnih i kod zapadnih nam komšija i njihovih trabanata unutar Bosne i Hercegovine, i ovo traje od srednjeg vijeka, bez prestanka i nastavljaju se sve do danas.
Međutim, uvijek je bilo, i uvijek će biti dovoljan broj njenih građana koji se odupiru takvim teritorijalnim aspiracijama, i njih ima i kod Bošnjaka i kod Hrvata i kod Srba, i kod onih koje tretiramo imenom ostali, a također i u susjednim i svim ostalim republikama, a danas državama sa teritorije ex-Yu. Upravo je tako na primjer plan o okupaciji i konačnoj podjeli BiH između Srbije i Hrvatske, plan Cvetković – Maček od 26.08.1939. godine, i podjela BiH na hrvatske i srpske teritorije, u drugom svjetskom ratu, nakon što je bio sproveden ubrzo je bio i skršen zahvaljujući bosanskim antifašistima koji su ustali na oružje da se odupru fašizmu i odbrane svoje vjekovno. Sinovi i kćeri tih istih antifašista opredijeljenih za slobodnu, jedinstvenu i cjelovitu BiH oduprijet će se potom i navali novog zakašnjelog fašisoidnog imperijalizma, podpomognutog domaćim izdajnicima u minuloj agresiji na BiH, u periodu od 1992. do 1995. godine, i osujetili su plan podjele BiH Milošević – Tuđman iz Karađorđeva iz marta i juna, 1991. godine koji je bio “tajni” i trebao je konačno donijeti “trajna rješenja, uz uvažavanje povijesnih interesa oba naroda”, a na štetu trećeg i to onog najbrojnijeg, i ostalih. Što se tiče Bošnjaka oni su u pregovorima i iz godina 1939. i iz 1991. trebali biti jedino predmetom ubijanja i etničkog čišćenja u razgraničenim teritorijima, ili kako su pomenuti državnici znali reći “humanog preselenja naroda” sa krvavim epilogom kakav je viđen širom teritorije Bosne i Hercegovine.
Dana, 25. novembra, 1943. godine, antifašisti su, u Mrkonjić Gradu, na oslobođenoj teritoriji donijeli povijesnu Rezoluciju ZAVBOBiH-a u kojoj je između ostaloga stajalo i ovo: “Danas narodi Bosne i Hercegovine kroz svoje političke predstavnike, žele svoju zemlju koja nije ni srpska, ni muslimanska, ni hrvatska, nego i srpska i muslimanska i hrvatska, žele živjeti u slobodnoj i bratskoj Bosni i Hercegovini u kojoj je garantirana potpuna jednakost i ravnopravnost svih Srba, Muslimana i Hrvata. Narodi Bosne i Hercegovine će učestvovati na osnovama jednakosti sa drugim narodima, u izgradnji Narodne Demokratske Federalne Jugoslavije.” O ovome su izvijestili četiri dana potom na AVNOJ-u u Jajcu, i o ovome obavijestili svetske velesile. Ovim činom, državnost BiH, obnovljena je nakon 480 godina, od pada Kraljevstva Bosanskog, u ruke Otomanske imperije 1463. godine, i potom je, nakon izjašnjavanja o nezavisnosti i suverenosti i povjesno potvrđenom teritorijalnom integritetu BiH, na Referendumu, ponovno, 01. marta, 1992. godine potvrđena njena državnost, a 07. aprila, 1992. godine dobila je i međunarodno priznanje kao slobodna i suverena država.
Molimo dragoga Boga za mir i prosperitetnu budućnost našoj domovini i državi Bosni i Hercegovini i njenim građanima kako onima u domovini, tako i onima razasutim širom svijeta!
I.A.
Lijepo i prijatno druženja sa Frahrudin efendijom Džinićem u Mannheimu.
U subotu 19.11.2016/19.safera 1438.
Imali smo priliku u našm džamijskim prostorima ugostiti uvijek nam dragog gosta imama džemata u Wiesbadenu Fahrudina efendiju Džinića.
Tema koju smo mu sami izabrali pokazala se njegovom ispiracijom i to su mogli osjetiti svi prisutni. U želji da govorimo i razgovarama o Muammedu s.a.v.s. u okviru naslova: „Kako i koliko slijedimo Allahovog poslanika a.s“ imali smo priliku emotivno slušati kakav je bio naš poslanik, kako je on živio i kako bi danas živio. Poslanik s.a.v.s. je imao svoj stav i bio blag prem ljudima. Dobra djela je klesao u kamen a loša pisao na pijesku. Nastojao je razumijeti svakog i imati sluha za sve. Referent je prikazujući Poslanikov a.s. život rekao je da bi se to moglo sažeto izreći kroz riječi Kur’ana a.š. pretočene ui maksimu: “ Sa Allahovim dž.š. imenom, na najljepši način postupati sa ljudima!“
SH
Dan Sanžaka
Bošnjaci su narod koji u svom historijskom hodu ne bi smio da ima letargije, zamora i zastoja. Malo koji narod u svojoj povijesti ima tako bremenitu i burnu historiju kao što je to bošnjački narod. I kada smo na svome stoljetnom tlu Balkana, i kada smo negdje izvan u tuđim zemljama i krajevima, uvijek je to sa preteškim naporom i borbom da se sačuva sebe, svoje bližnje, svoje imanje, zemlju i Državu. Ali, upravo ta sudbina našeg naroda rodila je u nama tu žilavost, odvažnost, hrabrost, i upornost da se istraje.
Dvadeseti novembar – Dan Sandžaka jedan je datum u koji može da se sažme cio usud našega naroda. Godine 1943. rat je bio u punom zamahu. To je godina početka pada fašističke koalicije koja je u Zapadnoj Evropi počela sa slomom Italije. Na teritoriji Jugoslavije narodno-oslobodilačka borba se rasplamsavala i redovi boraca u njoj bivali su sve gušći, a pobjede sve češće. Trebalo je na izvjestan način udovoljiti narodu Sandžaka, dati “vjetar u leđa” posebno Bošnjacima koji su ne mali teret oslobodilačke borbe na svojim plećima nosili jer su po slomu Italije oslobodili Pljevlja, Bijelo Polje, Novu Varoš, Priboj i dijelove Novog Pazara, Tutina i Sjenice. Želja im je bila administrativno-politička cjelina u kojoj bi se vjerski, kulturno i ekonomski razvijali i uzdizali. To se moglo ostvariti jedino kroz uspostavu Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Sandžaka – ZAVNO Sandžaka. U ovom pogledu Tito je na AVNOJ-u bio za to da im se udovolji tražeći da se zastupnici delegiraju odozdo na gore, iz baze naroda po srezovima, tajnim izjašnjavanjem, što je i učinjeno. Osnivanju ZAVNO Sandžaka u Pljevljima, 20. novembra, 1943. godine prisustvovala su 252 delegata. Za predsjednika izabran je beogradski sveučilišni profesor Sreten Vukosavljević, a za podpredsjednika izabran je muftija i vrhovni šerijatski sudac, povjerenik Islamske zajednice za Sandžak, Crnu Goru i Srbiju Murat Šećeragić. Ovo će se ozvaničiti, i nakon uspostave, proglasiti na Drugom zasijedanju AVNOJ-a u Jajcu kako je rečeno “cijeneći sudjelovanje i anifašističku borbu naroda Sandžaka”. Međutim, ZAVNO za Crnu Goru i Boku, posebno partijski rukovodioci, u tajnosti, i sa Beogradom se dogovarajući, ne izvještavaju rukovodstvo ZAVNO Sandžaka o zasijedanju AVNOJ-a u Jajcu usljed čega je izostalo prisustvo delegacije ZAVNOS-a. Aspiracije crnogorskog rukovodstva bile su te da im se u sastav Crne Gore dodijeli Kosovo i Metohija i cio teritorij Sandžaka. Zato je ZAVNO Sandžaka prihvaćen uz opasku da u novoformiranoj zajednici jugoslovenskih naroda ne predstavlja zasebnu federalnu jedinicu. Samo nakon manje od godinu i pol, na zasijedanju ZAVNOS-a u Novom Pazaru, 29. marta, 1945. godine, bez mogućnosti izjašnjavanja naroda, i suprotno volji naroda Sandžaka ukinut je ZAVNO Sandžaka a prethodno u martu, pod čudnim, nikad razjašnjenim okolnostima poginuli su partijski rukovodioci: Rifet Burdžović, Volođa Knežević i Tomaš Žižić. Ukidanju ZAVNOS-a oštro su se suprotstavili predsjednik prof. S. Vukosavljević, i treći njegov podpredsjednik odbijajući da stave svoje podpise na dokumenat o ukidanju ZAVNOS-a. Blažo Jovanović izvijestio je sa sastanka u Beogradu da se teritorij Sandžak-a podijeli između republika Srbije i Crne Gore na način kako je razgraničenje učinjeno iz 1913. godine u Bukureštu nakon balkanskih ratova.
Iako kratka, krvavim ruhom zaodjenuta sloboda iz svog osnutka u Pljevljima 20. novembra 1943. bila je, i ostat će poukom i primjerom da se sa jasno postavljenim ciljevima, sa velikom mudrošću, udruženo sa svim građanima, a prvenstveno patriotima Sandžaka, uz velika odricanja, i požrtvovanjem može doći do cilja.
Stoga, od srca Sandžaku i njegovim sinovima i kćerima sretan i blagoslovljen 20. novembar – Dan Sandžaka!
Ishak Alešević