Jedan od veoma značajniih događaju u povijesti islama koji je uzet kao početak računanja vremena u islamu jeste hidžra, preseljenje Muhammeda a.s., iz Mekke u Medinu.
Na početku islama, broj godina nije se računao kako to danas poznajemo, već je to počelo od hilafeta pravednog halife Omera b. El-Hattaba, radijallahu ‘anhum. Ebu-Musa el Eš’ari, je napisao pismo ovom pravednom halifi, u kojem je pisalo: “O vladaru pravovjernih, dolaze nam od tebe pisma na kojima nema datuma, ne znamo kada si ih napisao i nama poslao?!” Nakon čitanja ovog pisma, halifa Omer, radijallahu ‘anhu, je sakupio ashabe i od njih zatražio njihovo mišljenje, i dogovor u pogledu ovog pitanja. Neki tom prilikom predložiše, da se islamski kalendar računa kao što računaju perzijanci, tj. po svojim vladarima, kad god koji od njih umre, oni počinju računati vrijeme od novog, slijedećeg vladara. Ovaj prvi prijedlog se nije svidio ashabima, pa, neki predložiše da se računa po računanju rimljana, ali ni to im se ne dopade. Neki su predložili da se vrijeme računa po rođenju Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, dok drugi rekoše da se računa od vremena njegovog poslanstva, a neki od prisutnih predložiše da se računa od hidžre Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Halifa Omer, radijallahu ‘anhu, tom prilikom presudi i reče: “Hidžra je odvojila istinu od neistine pa, po njoj računajte svoje vrijeme i godine.” Tako su ashabi počeli da računaju godine od vremena hidžre Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i oko toga su se svi usaglasili, te to ostaje dokle god je muslimana na dunjaluku.
Šta je u stvari hidžra?
Hidžra u jezičkom smislu označava ostavljanje i napuštanje. A u terminološkom smislu hidžra je kada čovjek mora da napusti svoje mjesto zbog ugroženosti kada mu prijeti opasnost po život, čast, imetak i kada mu nisu dozvoljene vjerske slobode. Na hidžru se čovjek odlučuje ne svojom voljom, nego pod uticajem vanjskih okolnosti. Čovjek čini hidžru u neko drugo mjesto, gdje mu neće prijetiti opasnost po život, čast, imetak i gdje će moći nesmetano da izvršava vjerske dužnosti ali sa namjerom da se ponovo vrati u svoje mjesto, kada se za to steknu uslovi.
Hidžra iz Mekke u Medinu, 622. godine po Isa a.s. je bio veliki i težak zadatak i ispit za ashabe i Muhammeda a.s. Bio je to ispit spremnosti na žrtvu na Allahovu dž.š. putu i provjera jačine njihova imana. Hidžra dolazi kao nužnost nakon stavljanja muslimana u totalnu izolaciju, nakon hidžre u Abesiniju, neuspjelih pokušaja da’we u Taifu i svakodnevnih napada na muslimane. Muslimani su zajedno sa Poslanikom s.a.v.s. bili prinuđeni da napuste svoje kuće, rodni kraj i svu imovinu, da bi dobili slobodu. O tome govori 100. ajet Sure En-Nisa:
“Onaj ko se iseli Allaha radi naći će na Zemlji mnogo mjesta, uprkos svojih neprijatelja i slobodu. A onome ko napusti svoj rodni kraj, radi Allaha i Poslanika Njegova, pa ga stigne smrt, nagrada od Allaha njemu je sigurna. – Allah mnogo prašta i milostiv je.”
Razlozi hidžre
Razlozi za hidžru, preseljenje iz jednog u drugo mjesto mogu biti različiti. Jedan od najjačih razloga za svakog muslimana je zasigurno vjerski razlog, kao što je to učinio Allahov Poslanik a.s., sa svojim ashabima. Drugi razlog što je veoma čest jeste ekonomske prirode. Potraga za nafakom. Potraga za poslom, stabilnim primanjima, boljim radnim mjestom, većom platom itd. Također jedan od razloga su ratna dejstva, opasnosti koje rat sa sobom nosi. Tu su socijalni razlozi, a mogu biti i ženidbeni razlozi. Međutim, jedina hidžra za koju će čovjek imati nagradu kod Allaha je ona hidžra koja se obavi radi Allaha i Njegovog Poslanika. Kao što stoji u hadisu kojeg prenosi h. Omer:
Omer ibn el-Hattab, radijallahu anhu kaže: »Čuo sam Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, kad kaže: – Djela se vrednuju samo prema namjerama i svakom čovjeku pripada ono što je naumio. Onaj ko preseli Allaha i Poslanika radi njegova hidžra i jeste radi Allaha i radi Poslanika. Onaj ko preseli iz jednog mjesta u drugo radi kakvog ovozemaljskog interesa ili radi žene s kojom se naumio oženiti, njegova seoba je radi onog zbog čega se preselio. (Buharija, Muslim i dr.)
Ko su današnji muhadžiri?
U današnje vrijeme smo svjedoci jednog migracijskog talasa koji je zahvatio čitav svijet. Međutim, ono što je indikativno jeste da je najveći broj muhadžira tj. migranata iz muslimanskog svijeta. Muhadžiri koji su danas preplavili Evropu su iz zemalja Bliskog istoka, Sirije, Iraka, Afganisatna, ali isto tako što ostaje u sjeni usljed ovih dešavanja su i muhadžiri iz Afričkih zemalja kao i sa Balkana. Jedni bježe kako bi sačuvali vlastite živote, drugi kako bi se izbavili iz bijede i teških socijalnih prilika, treći kako bi svojoj djeci obezbijedili bolju i sretniju budućnost itd. Mnogi nisu uspjeli da se domognu „obećane zemlje“ tj. Njemačke, umrli su na svom putu do bolje budućnosti.
Imajući u vidu da smo i mi muhadžiri, neki ekonomski, neki ratni i da smo došli u sredinu koja nije islamska naša dužnost je da sačuvamo sebe i svoje porodice od svega onog što je negativno. Moramo očuvati našu vjeru, dini islam, naše džamije i džemate. Moramo očuvati naš identitet, ne smijemo zaboraviti odakle potičemo, moramo znati naše korijene. Ne smijemo zaboraviti naš jezik, naš lijepi bosanski jezik, jezik kojim nas je naša majka uspavljivala, jezik naših nena i djedova. Također moramo se boriti da očuvamo našu kulturu i tradiciju koji nas čine jedninstvenim i razdvajaju od drugih.
Dakle, hidžra je fenomen koji se stalno ponavlja, prije dvadestak godina smo to bili mi Bošnjaci, danas su to Sirijci, Iračani i Afganistanci. Sutra će to biti neko drugi. Hidžra nije znak slabosti, nego je više traganje za plodnim tlom, za slobodom, za boljim mogućnostima. Uvijek imajmo na umu da smo i mi bili muhadžiri i shodno tom iskustvu koje nosimo nastojmo da pomognemo na svaki mogući način onima koji danas dolaze ka nama.
Nova muslimanska, godina nastupa u utorak poslije akšam namaza kada ulazimo u 1437. hidžretsku godinu. Godina koja je iza nas je bila ispunjena ratovima, razaranjima, zemljotresima, poplavama, uraganima i drugim prirodnim nepogodama. U 1436. godini je započeo novi talas muhadžira, mase su se pokrenule i najvjerovatnije da će ovaj trend trajati još dugo godina sve dok se uzroci koji dovode do masovnih migracija ne eliminišu ili makar djelomično ublaže.
Molim Allaha da nas ojača i osnaži u našoj vjeri. Molim Allaha da pomogne islam i muslimane. Molim Allaha da pomogne našoj braći i sestrama u Siriji, Iraku, Afganistanu, Palestini, Jemenu i svim drugim muslimanima širom svijeta. Bože naš učini nam godinu koja dolazi boljom od one koja ostaje iza nas. Amin.
Mr. Bilal ef. Hodžić
