“Uči u ime Gospodara tvoga koji stvara!” (El-Alek, 1.)
“Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje!” (El-Mudžadele, 11.)
Septembar je mjesec u kojem je početak pedagoške, vjeroučne, školske i studijske godine. Posebno za prvačiće kojima je ovo nastavak djetinjstva na jedan nov način koji se odlikuje susretom djeteta sa većom ličnom odgovornošću, kao i sa organiziranim, stručnim, didaktičko-pedagoškim usvajanjem znanja, provjere stečenog znanja, i početka samostalnog praktikovanja naučenog. Za prvačiće početak nove nastavne godine je nastavak djetinjstva, nakon vrtića, u jednom produbljenom, višem drugarstvu u školi različitih u vjeri i naciji koje u mektebu postepeno prelazi u bratstvo i sestrinstvo istih u vjeri. Paralelno vjeručitelji, nastavnici i roditelji su im potpora i podrška u učenju, prakticiranju i ponašanju.
Živeći u islamu, tumačeći njegovo učenje, i govoreći u prilog islamu, mi govorimo i susrećemo se, u ovoj po mnogo čemu jedinstvenoj vjeri u kojoj je učenje, čitanje, proučavanje učinjeno farzom – strogom naredbom koja se pojedinačno odnosi na svaku osobu, i mušku i žensku podjednako, i to, ne samo kroz period djetinjstva i mladosti, nego se ovaj farz na muslimane odnosi za stalno, tokom cjelokupnog njihovog života. On je u Kur’anu kao prva riječ Objave čovjeku dat i kao naredba i kao emanet za sve ljude i pokolenja. Ovo je stoga, jer putem sticanja znanja mi postižemo stepen kvalitetne spoznaje islama, otkrivamo suštine, odnosno dubinska značenja islama, uočavamo njegove zahtjeve i ciljeve, i prema njima usklađujemo svoja opredjeljenja, ponašanja i praksu.
Općenito, učenje je javno dobro i ono mora postati najvećim prioritetom za osobu, porodicu, zajednicu i društvo. Učenje islama i obrazovanje do najviših stepena ključ je kojim se otvraju vrata u prostor za izgradnju zdrave zajednice vjernika koji su prosperitetni kao osobe, kao zdrava zajednica vjernika i kao korisno integrisani grupe i pojedinci u društvo.
Nerijetko danas se govori i piše o svjetskom islamskom oživljenju – islamic review kako u mnogoljudskim, tako i u zemljama sa muslimanskom manjinom, međutim, kod muslimana: obrazovanje je na niskom nivou, islamsko bratstvo i sestrinstvo gotovo i ne postoje, siromašni su sa slabim ekonomsko-privrednim nivoom, u većini zemalja djeluju diktatorski režimi, krše se ljudska prava i prava manjina, neredi i ratovi širom muslimanskih zemalja. Sve ovo je u suprotnosti sa uzvišenim naučavanjem islama, i logično nameće nam se zaključak kako zapravo i nije na djelu jedan istinski islamski review.
Zbilja, nema istinskog oživljavanja islama bez najprije pomirenja sa Bogom, i to je ono što nam uliva optimizam i veliku nadu jer muslimani su uglavnom vjernici, i to iskreno predani, i oni neprestano u svojim obraćanjima Bogu ovo potvrđuju. Ali, muslimani uglavnom na ovome bogoslužnom, ibadetskom i ostaju, tu se kreću, drže zajedno, ali ponekad i razdvajaju i sukobljavaju. Cio ostali život kao da se ne tiče islama, kao da islam nije?! A nije tako. Kod muslimana paralelno mora da idu i linija iskrenog vjerovanja i bogoslužja sa linijom prosperiteta na svim nivoima: od misli, obrazovanja, politike, ekonomije, ljudskih prava i demokratije.
Sve ovo, ma kako to nekima sporedno i ne tako važno bilo, sve u suštini počinje od porodice, dječijeg vrtića, školskih i mektebskih klupa. Odgoj i obrazovanje najbolji su put i način da bi se razvili svi ljudski potencijali u čovjeku i izgradila uravnotežena, zdrava jedinka, u duhovnom, moralnom i intelektualnom pogledu.
Mektebu, kao učilištu islama u kojem se objedinjuju znanje, njegovo ponavljanje i utvrđivanje, moralna i ibadetska praksa ne postoji alternativa. U mektebima, naše široko rasprostranjene i brojne iseljeničke populacije nastoji se njegovati sinteza jezika, tradicije i kulture. Na jedan suptilan način čini se sprega razumskog i vjerskog, usklađuju se nivoi u stečenom znanju i obrazovanju kroz školu sa nivoima u učenju i izlaganju islama na način vizije svijeta kroz povezanost nivoa znanja sa višim spoznajama svijeta i čovjeka u svijetu. Jedna neraskidiva veza sa životom, kulturom i povijesti.
Cilj poučavanja i odgajanja kroz mekteb uvijek je to traganje za muslimanom i muslimankom koji će živjeti u nekom budućem vremenu sutrašnjice koja se naslućuje barem četvrt stoljeća unaprijed. To je nastojanje da se korača u skladu sa vremenom ovim ovdje i sada i sa realnim predpostavkama jednoga skorašnjeg sutra.
Ovo je zahtjevan i nimalo lahak trud i nastojanje. Jer u svijetu stalnih, i veoma brzih promjena, u vremenu posvemašnjeg zaborava na Boga, valja ponuditi uputu i odgoj za ljude pomirene sa Bogom, i više od ovoga one koje će Milostivi Bog zavoljeti jer će biti Njemu pokorni i zahvalni, a uz to sposobni da se sami nose sa vlastitim bremenom izazova i problema koji su sve veći u čovjekovom okruženju i njegovoj svakodnevnici.
Osim ovoga, potrebno je i da prevaziđu i otklone naše propuste i greške generacije koja im je prethodila jer ovu nadasve jedinstvenu, lijepu i humanu vjeru i put nisu valjano znali braniti pred nasrtajima kako vlastitih, tako i tuđih predrasuda.
Zato, pred muallimom stoji mukotrpan, predan i posve zahtjevan zadatak da islam predstavi kao milost, ljubav, sreću, dostojanstvo osobe, ljek za čovjeka i društvo, spasonosnu i sunčanu stazu. A da bi dosegli do ljepote islama moramo ga obujmiti u njegovoj cjelini. Učenje islama to je jednan ogroman okean širine. Ova cjelina islama kao sve iz života i o životu na islamski način to je punina islama koju treba otkriti sebi, a posebno mladima, naučiti ih tome, i to znati toplo i neusiljeno prezentirati. Ovaj novi, pun i sadržajno različit prikaz i učenje islama imat će najprije prema budućim generacijama snažan refleks na njihovu svakodnevnicu poprilično neprožetu islamom, a potom i na druge iz njihove blizine. To je naučiti novu generaciju muslimana da je islam sedžda, ali istovremeno i posjeta bolesnome, islam je post ali također i biti najpriznatiji u svome radnom okruženju, islam je doći na vrijeme u džamiju u krug braće i sestara, a pri dolasku u džamiju u svojstvu učesnika u saobraćaju poštivati pravila saobraćaja. Islam je biti društven, i to rado viđen u društvu i muslimana i ne-muslimana, upijajući sve sokove života, a pri tome ne zaboraviti na sedždu Bogu.
Zajedničkim naporima porodice, Islamske zajednice i muallima potrebno je mekteb visoko uzdići i dati mu zasluženo, pripadajuće mu uzvišeno mjesto. Ovo ističemo posve opravdano jer smo u procesima vlastitih traženja i preispitivanja, pa smo često nesigurni i sa nedovoljno povjerenja u vlastite naše snage i vlastite vrijednosti. Zato su, primjećujemo, neki između nas skloni vlastite kulturne i islamske vrijednosti zanemariti, ili ostaviti, i usljed osjećanja kompleksa niže vrijednosti podrediti se u korist tuđih kulturnih i islamskih vrijednosti.
Stoga, neprestano u međusobnim susretanjima i dogovaranjima mekteb smo dužni predstaviti kao put i način da se na organizovan i stručan način, od provjerenih, pouzdanih, stručno osposobljenih osoba uči islam, i to islam sa osmjehom na licu, dobrotom u srcu, i sa uzoritim ophođenjem i ponašanjem.
Potom naglasiti da je mekteb naročito učilište islama koje pronosi stoljetne vrijednosti našeg bošnjačkog islamijjeta čiji izraz podjednako podržavaju i dive mu se i na Istoku i na Zapadu, jer on čuva ne samo islamijjet i pronosi ga kroz generacije, nego zajedno sa islamijjetom i našu tradiciju, kulturu i naš jezik, i uspješno se uklapa u zapadni svijet i društvo čuvajući naše identitete i pri tome ne remeteći drugoga i drugačijeg od nas.
Mekteb je mjesto i izgradnje zajednice. On uči institucionalnom islamu, jer uči džematu i razvija osjećanja odgovornosti i samoodgovornosti pojedinca.
Na kraju, mekteb uči i islamskom bratstvu i sestrinstvu koje nije na uštrb i ne šteti kvaliteti dobrih komšijskih kontakata sa inovjernima jer istinsko bratstvo muslimana jedno je inkluzivističko bratstvo koje polazi sa krvno-srdoničkog i vjerskog prema altruističkom i općem.
I.A.
