Dana 12.01.2017. u prostorijama Robert Bosch fondacije u Stuttgartu je sprovedeno cjelodnevno zasjedanje čiji je glavni cilj bio putem konstruktivnog dijaloga pojasniti sva pitanja i nedoumice vezane za islamsku vjeronauku u školama. Sjednici su prisustvovali predstavnici islamskih vjerskih zajednica koje je ministarstvo za obrazovanje i kulturu Baden-Württemberga prihvatilo kao punopravne partnere u ovom procesu, a to su Tursko islamska unija za vjerska pitanja (DITIB), Savez islamskih kulturnih centara (VIKZ), Islamska zajednica Bošnjaka u Njemačkoj (IGBD), Islamska zajednica Baden – Württemberg (IGBW) kao i predstavnik centra za islamsku teologiju u Tübingenu gđa Fehimi, zatim tri nastavnika koji već predaju vjeronauku u školama; g. Imran Schröter, g. Turan Hakan, gđa. Tamer Uzun kao i predstavnik ispred ministarstva za kulturu i obrazovanje g. Hermann. Sjednici su prisutvovala i dva pravnika g. Eppinger i g. Feurer čija specijalizacija su vjerski poslovi i državno-crkveno pravo. Na pomenutoj sjednici radna grupa je postavila pred sebe veoma ambiciozan zadatak koji se sastojao od sedam tačaka a to su: 1) Kritička pitanja iz javnog mnijenja, 2) Idžaza – dozvola za poučavanje, 3) Konfesionalna raznolikost, 4) Učešće na islamskoj vjeronauci, 5) Nadzor sprovođenja islamske vjeronauke, 6) Priznavanje islama kao vjerske zajednice i 7) Pedagoško-didaktičke osnove.

• Kritička pitanja iz javnog mnijenja

Ne želeći da stvar prepusti slučaju vlada u Baden – Württembergu (BW) je odlučila da se angažuje i da zajednički sa islamskim zajednicama dođe do cilja. Krajnji cilj je bio da islamske zajednice do kraja 2018. g. postanu nosioci kompletnog projekta i da vjeronauka prijeđe u njihovu nadležnost. Ono što je posebno naglašeno u toku sjednice jeste, kada se država umiješa u organizovanje vjeronauke sve to dobiva i političke konotacije. S tim u vezi su se mogle čuti razne kritike u njemačkim printanim medijima, međutim, te kritike nisu usmjerene protiv same vjeronauke, nego se više radi o pojedinim grupacijama koje su zastupljene u tom procesu. Njemačka sigurnosna služba je uvela termin legalističkih organizacija kako bi etiketirala one zajednice koje se javno deklarišu da su odani državnom poretku, međutim potajno slijede druge ciljeve. Upravo ovakva podjela usporava kompletan proces, jer se određene zajednice isključuju kao što je IGMG (Mili Göruš) koja nema prava da participira u ovom procesu.

• i 3) Idžaza – dozvola za poučavanje i konfesionalna raznolikost

Izraz idžaza je postao odomaćen i u Njemačkoj i koristi se u svom izvornom obliku. Idžazom se definiše ko može da predaje predmet islamska vjeronauka. Kod katolika postoji dozvola za ovu djelatnost tj. nihil obstat  kojom je ovo pitanje regulisano. U nekim pokrajinama Njemačke kao što je Hessen i Nordrhein Westfalen postoji idžaza pravilnik kojim se regulišu ova pitanja. Vijeće za islamsku vjeronauku u Baden – Württembergu će nastojati da načini komparaciju između ova dva akta i da shodno zakonima regije BW načini pravilnik. U daljoj diskusiji su se postavila pitanja u vezi onih vjeroučitelja koji već nekoliko godina predaju islamsku vjeronauku bez idžaze. Zatim pitanja da li vjeroučitelj može biti šija ili alevit. Kakva je situacija sa učenicama i učenicima koji su šije ili aleviti, da li trebaju nastaviti sa studijem islamske vjeronauke ili se trebaju opredijeliti za neki drugi predmet. Od bitnih uvjeta za dobivanje saglasnosti za rad u školi se uvijek spominjalo poznavanje njemačkog jezika, završen pedagoški smjer koji je akvivalentan njemačkom obrazovnom sistemu. Islamske zajednice su zahtjevale priznavanje diploma stečenih van Njemačke, jer trenutno nema dovoljno stručnih kadrova koji odgovaraju kriterijima koje je uspostavilo ministarstvo za obrazovanje i kulturu. 4) Učešće na islamskoj vjeronauci Da li muslimani mogu posjedovati jednu vrstu registra kako bi na osnovu njega znali za koga je vjeronauka obavezan predmet? Na ovo pitanje odgovara pravnik g. Feuerer da muslimani nisu javnopravno tijelo tako da takav jedan register nije moguć. Regija Hessen je riješila ovaj problem uvođenjem prijavnog formulara na kojem se traži podatak o vjerskoj pripadnosti. Shodno Njemačkom ustavu određena osoba je evangelista ili katolik ako je član u svojoj crkvi što bi recipročno tome trebao da bude slučaj i sa muslimanima. Međutim, veliki broj muslimana nisu članovi ni jednog džemata tako da se ovakav princip ne može primjeniti. Vjeronauka je u Njemačkom ustavu obavezan predmet, međutim i pored toga neprisustvovanje vjeronauci se može odjaviti što je potrebno učiniti u pisanoj formi na početku školske godine. 5) Nadzor sprovođenja islamske vjeronauke Ko će biti odgovoran za izbor udžbenika, nastavnog plana, kako i ko će finansirati nadzorni organ su samo neka od pitanja koja su se postavila na ovu temu. Židovi i kršćani imaju pravo na finasiranje od strane države, dok muslimani zbog nepriznatnosti kao religijska zajednica nemaju. Da bi islamske zajednice preuzele rukovođenje vjeronaukom potrebno je uspostaviti strukturu, pravne okvire kao i ostala pitanja razjasniti. Trenutno ministarstvo za kulturu smatra da je nerealno očekivati da će ovo preuzimanje uslijediti kao što je planirano do 2018. Kroz dijalog i brainstorming iskristalizirala se ideja o osnivanju sunijskog školskog vijeća koje bi preuzelu ulogu nadzora islamske vjeronauke. Svakako da u tom pogledu mogu poslužiti iskustva kršćana koji su ove elemente već definisali i detaljno razradili. 6) Priznavanje islama kao vjerske zajednice U Njemačkoj ne postoji pravni proces putem kojeg se postaje religijska zajednica, ali zadobivanje statusa javnopravnog tijela ima svoj pravni postupak. Zadobivanjem ovog statusa muslimani bi imali pravo na samostalno organizovanje vjeronauke u školama koje je zagarantovano Ustavom.  Ovaj status mogu zadobiti one zajednice koje imaju jasnu strukturu, standarnizirane statute, stabilno članstvo itd. 7) Pedagoško-didaktičke osnove Za izvođenje vjeronauke je svakako bitna pedagoško-didatička osnova koja se zadobiva studiranjem na pedagoškim univerzitetima. S tog razloga se često potencira da se sačeka sa priznavanjem diploma van Njemačke, jer uglavnom svršenici teoloških fakulteta zasigurno da imaju dovoljno kompetentnosti da mogu pojašnjavati religijske pojmove, ali je upitan nivo pedagoško-didaktičkih osnova. Jedno od rješenja koje se moglo čuti jeste da se potencijalnim kandidatima sa teološkim obrazovanjem omogući sticanje pedagoško-didaktičkih osnova putem kurseva, doškolavanja, seminara i dr. Postavljalo se i pitanje korištenja slika tj, crtanje živih likova ili glumljenje poslanika u kazališnim predstavama. Članovi savjetodavnog odbora projekta i predstavnici islamskih udruženja su nakon intenzivnih konsultacija zaključili da transfer pokroviteljstva islamske vjeronauke u nadležnost islamskih udruženja za školsku godinu 2018/2019 nije izvodljiv. Razlozi za to su što određena važna školska i ustavna pitanja nisu razjašnjena, i još uvijek nema adekvatne strukture u pogledu stručnog nadzora islamske vjeronauke. Nastavak na prethodni model (pilot projekat) se smatra neefikasan. Umjesto toga, preporučuje se da osnivanje pravnog lica, tj. registrovanog udruženja za nadzor. Takvo tijelo može biti osnovano od strane islamskih udruženja. Temelji njenog rada (struktura i procedura, prelazni aranžmani za postojeće nastavnike, idžaza pravilnik, odobrenje udžbenika itsl.) može biti putem ugovora sa pokrajinskim vlastima regulisano. Preporučuje se da predstavnici islamskih zajednica zatraže od države podršku razvoju ovih struktura i rad udruženja kroz ljudske i materijalne resurse do daljnjeg. Cilj mora biti da se nastavi sa transformacijom islamske vjeronauke u nadležnost islamskih zajednica  predviđenim Osnovnim zakonom kada se zadovolje svi pravni uvjeti. Mr. Bilal Hodžić