"A TEBE SMO, MUHAMMEDE, SAMO KAO MILOST, SVJETOVIMA POSLALI!" Kur'an, El-Enbija', 107. Bez sumnje najveći darovi trajne vrijednosti čovječanstvu jesu: Posljednji Božiji poslanik Muhammed a.s. i knjiga Kur'ani Kerim. Iako islam uči "ne pravimo nikakve razlike među poslanicima Njegovim" (Kur'an, El-Bekare, 285) što i činimo, mi naglašavamo da smo slijedbenici Sunneta Muhammed a.s. čiji je život, njegovi cjelokupni postupci do u najmanji detalj, kao i njegove riječi, sve je to pomno sačuvano i prenešeno do nas današnjih, ovdje i služi nam kao potpuna i jasna slika za jedan savršeno dobar i ispravan život. Isto je i sa Kur'anom brižno sačuvanog originala, onako kako ga je sam Bog putem meleka Džibrili-Emina i po Poslaniku a.s. nama dostavio za kojeg čitaču njen autor Allah Milostivi veli:"Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali!" (Kur'an, El-Bekare, 2) Sa ova dva izvora islama mi se učimo vjerovanju, ibadetu - Bogoslužju, i međuljudskim postupcima. I ne samo muslimanima, već i za svakog čovjeka otvorene stranice Kur'ana i Sunneta Poslanika a.s. blago su koje ga odgaja za život dostojan čovjeka. Poslanik a.s. svojim životom pokazao je ljudima da ukoliko slijede Objavu koju im je darovao Milostivi Bog doseći će puninu koja se zove dostojanstven život. U primjeru Poslanika a.s. za kojega je rečeno da je "Kur'an koji Zemljom hodi" Allah daje da se ljudi okoriste njegovim uzoritim životom kako bi dosegli pun životni smisao i cilj čovjekovog opstoja na Zemlji. Slijedeći njegov primjer primjene Kur'ana i "prve generacije muslimana gledale su na Kur'an kao na pisma koja im izravno njihov Gospodar šalje!" kako je to slikovito izrekao Hasan b. Ali. Cio život Poslanika a.s. od njegovog rođenja pa do smrti zrači iskrenošću, plemenitošću, dobrotom i ljubavi. Stoga, potrebno se njegovom životu i djelu neprekidno vraćati i od tuda uzimati podsticaj i primjer za slijeđenje. U jedno veoma bremenito vrijeme, kada je cio svijet sa žudnjom iščekivao spasitelja i sa neba Božiju Riječ u skromnoj, ali časnoj porodici Hašimija iz najpoznatijeg arabijskog plemena Kurejš rodio se dječak po imenu Muhammed koje znači mnogo hvaljeni. Ocu mu je bilo ime Abdullah a majci Amina. Imam Ahmed bilježi da je Poslanik a.s. rekao: "Ja sam kod Allaha bio zadnji poslanik, a Adem je bio tek u stvaranju od zemlje i o ovome ću vas obavijestiti. Ja sam uslišana dova Ibrahimova a.s. i Radosni nagovještaj Isaov a.s. i viđenje - ru'ja onako kako me je moja majka vidjela..." A Amina, ova najpočašćenija žena pripovjeda ovako: "U danima trudnoće nisam uopće osjećala bol niti muku. Skoro da nisam ni primjećivala da sam trudna. Tek nakon šestog mjeseca trudnoće, u jednom trenutku kao između sna i jave javi mi se neki glas i reče mi: "Znaš li koga ti nosiš u svome stomaku?" na što sam odgovorila da ne znam, pa mi ovaj glas reče: "Znaj da ti nosiš posljednjeg od poslanika!" Potom, kada se približio dan poroda ponovno mi se javio glas i reče mi:"O Amina, kada se dijete rodi daj mu ime Muhammed!" (Iz knjige: R. dr. Ayvali, Posljednji Allahov Poslanik, saws) O času porađanja, a to je bilo 12. rebiul-evvela po Isau a.s. godine 571., Amina svjedoči i ovo: "Kad sam ga rodila s njim je izašla i svjetlost koja je obasjala sve što je između Istoka i Zapada..." (prenose Ata' i Ibn Babbas). Hroničari onoga vremena bilježe još neke čudne događaje vezane uz njegovo rođenje o kojima piše i hfz. Ibn Kesir u "El-Bidaje ve -Nnihaje": zaslijepljuća svjetlost od koje se ništa drugo sem nje nije moglo vidjeti a njeno prostiranje bilo je tako veliko i široko da su se u dalekom Šamu ugledali obasjani dvorci; nebo se u noći rođenja Poslanikovog a.s. sa svojim zvijezdama bilo gotovo na zemlju spustilo, a dječak je po rođenju zemlju u položaju sedžde dotaknuo; u Persiji se vatra koja je hiljadu godina gorjela i kojoj su se klanjali najedamput utrnula, a dvorci Kisre podrhtavali su toliko da se četrnaest stupova porušilo, voda se iz jezera Savat najedamput povuče i popadaše hramovi na njegovoj obali. Još se kazuje, kako bilježi Ibn' Hadžer, da je u jutru koje je osvanulo jedan Jevrejin sav usplahiren vikao ulicama Mekke: "O Kurejšije, da li se sinoć kod vas kakvo dijete rodilo?, rekoše: "Ne znamo!", a on nastavi: "Provjerite, uistinu noćas je rođen Poslanik ovog ummeta!" Počev od sedmog stoljeća po Hidžri obilježavaju se dani Mevluda masovnim skupovima. Ove svečanosti imaju svoje islamsko utemeljenje i preporučene su u cilju bližeg upoznavanja sa životom i djelom Poslanika a.s. One su i izraz naše ljubavi spram njega koja je u srcima vjernika uvijek počivala. Sjetimo se Abbas b. Muttalliba koji kada je Poslanik a.s. ponosito ujahao u Medinu zamolio Poslanika a.s. riječima: "O Allahov Poslaniče, dozvoli mi da te pohvalim!" Poslanik a.s. mu to dopusti, a on mu ispjeva pohvalnicu - kasidu. I mi, ovdje, daleko stoljećima od Poslanika a.s. cio mjesec ovogodišnjeg rebiul-evvela posvećujemo učenju Kur'ana, životopisu Muhammed a.s., hadisu, mevludima na kojima donosimo tekbire i salevate, držimo vazu-nasihate i činimo dove, označavamo njegovo rođenje i prigodnim predavanjima, tribinama, okruglim stolovima, recitalima u počast Poslaniku a.s. te milozvučnim izvođenjima ilahija i kasida. Essalatu ves-selamu alejke ja Resulallah, ja Habiballah, ja Šefiallah! I.A. A TEBE SMO, MUHAMMEDE, SAMO KAO MILOST, SVJETOVIMA POSLALI!